Onkologija je područje medicine u kojem se kontinuirano provode brojna istraživanja s ciljem pronalaska novih terapijskih mogućnosti. Međutim, unatoč uloženim naporima ne postiže se zadovoljavajući pomak u kvaliteti života oboljelih, osobito oboljelih od metastatskih bolesti. Upravo je kvaliteta života primarni cilj liječenja te skupine bolesnika, a prehrana njezin temelj. Prema predviđanjima, u sljedećih bi se 15-ak godina mogao izjednačiti broj onkoloških bolesnika s brojem oboljelih od bolesti srca i krvnih žila.
Loš nutritivni status često je očekivani dio tijeka maligne bolesti i njezine terapije. Učestalost gubitka tjelesne mase i malnutricije u bolesnika kreće se od 9% (bolesnici s karcinomom dojke) do 80% (bolesnici s karcinomom jednjaka). Štoviše, čak 20% bolesnika oboljelih od karcinoma umire zbog pothranjenosti, a ne zbog same bolesti. Bolesnici s karcinomom pluća, jednjaka, želuca, debelog crijeva, rektuma, jetre i gušterače izloženi su najvećem riziku od gubitka tjelesne mase i posljedičnoj malnutriciji, a bolesnici s karcinomom dojke, leukemijama, sarkomima i limfomima imaju niži rizik za gubitak tjelesne mase. Malnutricija je učestalija kod bolesnika sa solidnim tumorima, u starijoj životnoj dobi i kod onih kod kojih je došlo do izrazite progresije bolesti.
20 posto bolesnika oboljelih od karcinoma umire zbog pothranjenosti, a ne zbog same bolesti
Prema tome, prehrana ima ključnu ulogu u njezi onkoloških bolesnika. Čvrsti znanstveni dokazi ukazuju na činjenicu da se nutritivni čimbenici trebaju svakako uzeti u obzir od trenutka postavljanja dijagnoze, ali i tijekom liječenja, kada se nutritivna potpora treba uvoditi paralelno s onkološkim liječenjem, tzv. paralelni put liječenja. Multidisciplinarni pristup liječenju onkološkog bolesnika obuhvaća suradnju liječnika, dijetetičara, psihologa i medicinske sestre, a cilj takvog načina liječenja je prevencija i liječenje malnutricije i prevencija ili usporavanje razvoja tumorske kaheksije.
Općeniti koncept nutritivne skrbi za onkološke pacijente slikovito prikazuje postupanje multidisciplinarnog tima koji sudjeluje u liječenju pacijenta. Za svakog pacijenata treba se provoditi probir i redovita procjena nutritivnog statusa te individualno odrediti njegove energijske i nutritivne potrebe.
Nutritivni status i cjelokupno zdravstveno stanje utječu na sposobnost bolesnika da podnese terapiju, odnosno propisan način liječenja. Dodatno, adekvatnom nutritivnom potporom i održavanjem adekvatnog nutritivnog statusa moguće je utjecati na prognozu, kvalitetu života i funkcionalni status poboljšavajući odgovor i podnošljivost terapije.
Najjednostavniji grafički prikaz prototipa zdravog obroka je "zdravi tanjur"
1. Svakodnevna prehrana bolesnika treba obilovati proteinskim namirnicama – poglavito ribom, jajima, nemasnim mesom, mesnim i ribljim temeljcima, mliječnim proizvodima te mahunarkama, žitaricama i orašastim plodovima.
2. Izvori ugljikohidrata trebaju biti cjelovite žitarice i njihove prerađevine, gomoljasto povrće i sezonsko voće. Savjetuje se u potpunosti izbjegavati bijeli šećer, slastice i namirnice koje obiluju koncentriranim jednostavnim šećerima.
3. Kvaliteta masti iznimno je važna u prehrani onkoloških bolesnika. Prednost treba dati ekstradjevičanskom maslinovu ulju, biljnim uljima i umjerenoj količini masti životinjskog porijekla te hladno prešanim uljima od sjemenki i orašastog voća, avokadu, sjemenkama i orašastim plodovima.
Pravilna i odgovarajuća prehrana u onkoloških bolesnika ima dijetoterapijsku ulogu te zajedno s drugim mjerama liječenja osigurava optimalan unos i povoljan odnos svih hranjivih tvari. Na taj način istodobno utječemo na poboljšanje kvalitete života, kao i na smanjenje simptoma i nuspojava liječenja poput gubitka apetita, otežanog gutanja, mučnine i povraćanja, proljeva te zatvora.
Osobe oboljele od malignih bolesti često se žale i na smanjenu sposobnost konzumacije hrane što se može pripisati ranoj sitosti te odgođenom pražnjenju želuca zbog čega se preporučuju manji i češći obroci. Individualni pristup bolesniku s unosom odgovarajućih namirnica koje se dobro podnose poboljšava ishode liječenja pomažući u održavanju odgovarajuće mišićne mase i izaziva manje neželjenih promjena u procesu liječenja te poboljšava kvalitetu života.
Energetske i nutritivne potrebe onkoloških bolesnika
Za normalan metabolizam onkoloških bolesnika, osim kvantitativnog energetskog unosa, potrebno je osigurati odgovarajući kvalitativan unos. To znači da je potrebno, osim ugljikohidrata i masti, unijeti i dostatnu količinu bjelančevina, elektrolita, minerala, oligoelemenata, vitamina, ali i vlakana te drugih nenutritivnih komponenata.
Energijske potrebe onkoloških bolesnika
Tijekom akutnih i kroničnih bolesti potrebe za energijom su povećane, kako zbog odgovora akutne faze i kataboličkih procesa, tako i zbog osnovne bolesti koju karakterizira kronična upala, tumorski procesi s naglašenom kaheksijom i brojni drugi za nutritivni status nepovoljni događaji. S druge strane, u bolesnika je smanjena tjelesna aktivnost, kao i unos hrane. Iz toga proizlazi da je dnevni unos energije u bolesnika rijetko veći od potreba zdrave osobe. Optimalnim unosom energije danas se smatra 25 do 30 kcal po kilogramu tjelesne mase dnevno. Optimalna vrijednost potrebne energije ovisi o težini bolesti i iznosi od +20 do +40% od bazalnog metabolizma.
Nutritivne potrebe onkoloških bolesnika
Za razliku od ugljikohidrata i masti koje se u organizmu skladište kao rezerva energije u obliku triglicerida i glikogena, bjelančevine i aminokiseline se ne mogu pohraniti.
Kako bi se održala ravnoteža dušika, kroz dulji vremenski period potreban je uravnoteženi unos dušika u obliku bjelančevina od oko 1,2 - 1,5 g/kg. Unosom bjelančevina mora se osigurati unos esencijalnih aminokiselina koje organizam ne može sintetizirati ili ih ne sintetizira dovoljno. Pri unosu esencijalnih aminokiselina bitno je da se unose u odgovarajućem omjeru, što je neobično važno kod parenteralne prehrane, jer manjak ili višak aminokiselina u otopini smanjuje njihovu biološku vrijednost.
Optimalan omjer proteina, ugljikohidrata i masti u prehrani je: 20% energijskog unosa iz proteina (80 - 100 g), 50% unosa iz ugljikohidrata i 30% unosa iz masti.
Unos tekućine
Voda se iz organizma gubi urinom, stolicom (50 - 100 ml) te evaporacijom kroz pluća i kožu (500 - 1000 ml). Gubitak vode bubregom razmjeran je količini izlučenih otopljenih tvari i sposobnosti bubrega da koncentrira mokraću i iznosi 400 - 500 ml. Taj nužni gubitak raste ako je povećan unos elektrolita (Na, K, Cl) ili bjelančevina. Potreba za vodom iznosi 1 ml/kcal ili 30 ml/kg tjelesne mase. Povećava se kod povećanog tjelesnog rada, povišene atmosferske temperature, povišene tjelesne temperature (porast za 1° C povećava gubitak isparavanja za 200 ml), proljeva, fistula, nazogastrične sonde i nedostatka ADH. Potreba za vodom smanjena je kod bolesnika s bubrežnom insuficijencijom, cirozom, edemima i ascitesom drugog uzroka te kod neadekvatnog lučenja ADH.
Primjena dodataka prehrani
Primjena dodataka prehrani i hrane za posebne medicinske potrebe iznimno je raširena među onkološkim bolesnicima. Procjenjuje se da 50% svih onkoloških bolesnika konzumira određene dodatke prehrani, a kvalitetne znanstvene studije koje bi potvrdile njihovu učinkovitost i neškodljivost uglavnom su rijetke.
Suportivna primjena eikozapentaenske masne kiseline (EPA), kao i kontrolirana primjena vitamina D, kurkumina, betaglukana i određenog ljekovitog bilja i vitaminskih pripravaka sve češće se afirmira u znanstvenim studijama. Dodaci prehrani s imunomodulatornim djelovanjem trebali bi se koristiti s oprezom i uz savjetovanje s onkologom i kliničkim nutricionistom, posebice ako se koriste usporedo s aktivnom onkološkom terapijom.
Optimalnim unosom energije danas se smatra 25 do 30 kcal po kilogramu tjelesne mase dnevno.
Optimalna vrijednost potrebne energije ovisi o težini bolesti i kreće se od +20 do +40% od bazalnog metabolizma.