Zaboravljena planinarska staza kojom noga nije kročila više od 15 godina oživi vikendom pod kotačima njegova bicikla. Preko korijenja, kamenja i blata juri nizbrdo 60-ak kilometara na sat. Čisti adrenalin, kaže Zlatko Matijević kojem je biciklizam postao opsesija.
Svi daju na poslu 150 posto od sebe i čovjeku je potreban barem jedan dan da se ispuše. Njemu je to odlazak biciklom u prirodu.
– Mi smo vukovi samotnjaci. Ne pripadamo nigdje, nikakvoj sekti. Volimo biciklizam i prirodu i zato smo se okupili u biciklistički klub Sutla – kaže Zlatko.
A sve je krenulo slučajno. Na biciklijadi povodom Dana zemlje u Kutini upoznali su se, njih petorica, i odlučili osnovati klub koji se brine za promicanje biciklizma, zdravog načina života, ekološke osviještenosti...
– Ujutro se probudimo oko osam, guramo pola puta do Sljemena, pojedemo grah, popijemo pivo. To ja zovem "brain reset". I normalan sam do srijede. U četvrtak i petak opet sam u poslovnoj kolotečini i samo mislim na to kad će vikend – kaže ovaj privatni poduzetnik koji je pedale počeo vrtjeti još kao klinac u Slavonskom Brodu.
Od Zagreba do Broda na dva kotača
U Zagreb je došao 1996., a bicikl je ubrzo zaboravio. Zadnji veliki pothvat pred zatišje bio je 1998. kada je osam sati u komadu lokalnim cestama odvozio turu od Zagreba do Broda.
– Tad sam još bio u kondiciji. A onda sam počeo raditi, voziti se autom. Znaš kako ide, auto, fotelja, televizor, na poslu sjediš cijeli dan, radiš i po 12 sati, vikendom.... Smatrao sam tada da je to vrijeme kad trebam raditi i zaraditi novac. Rekao sam si "sad ću se žrtvovati", prisjeća se razdoblja koje je potrajalo oko šest ili sedam godina.
Zbog načina života sustigli su ga problemi s kralježnicom i kad mu je liječnik kazao da zbog toga što mu je iskočio disk može birati između plivanja ili biciklizma, probao je i opet se vratio na stazu.
– Nakon dvije godine rekreativnog bicikliranja, znači svaki vikend samo jedan dan, meni je disk prestao iskakati. S tim je došlo i do promjene životnih navika. Riješio sam problem s leđima, prestao pušiti, smršavio 12 kilograma. Kako se super osjećam, pomislio sam. I dalje radim 12 sati na dan, ali sad imam ispušni ventil. To si svatko mora pronaći – kaže Željko prisjećajući se kako su mu se prijatelji i poslovni partneri najprije smijali.
– Al' onda sam im rekao "pa ne vozim se ja biciklom na plac" i, kad su otišli sa mnom na izlet, shvatili su u čemu je "catch". Sad su si pokupovali bicikle koji koštaju i 20.000 kuna i voze – smije se.
Tona i pol otpada
Ideja o klubu rodila se, kako to kod nas obično biva, jer nisu dobili ono što su vidjeli vani. Nedovoljno staza, između ostalog, a cilj im je promovirati biciklizam kao način života.
– Bike klub Pohorje vrti veću lovu od biciklizma nego od skijanja. Pa tko je tu lud – pita se dok mu se ideje već roje po glavi.
Medvednicu vidi idealnom za ulaganje. Žičara već postoji ( za prijevoz bicikla na vrh sljemenske gore pa spuštanje nizbrdo) a potrebno bi bilo samo urediti nekoliko staza.
– Ja bih dao 100 kuna za dnevnu kartu i poznajem još mnogo biciklista koji bi učinili isto.
Brinu se i o prirodi pa spominje jednu od akcija. U Brdovcu koji su odabrali kao sjedište jer "u Zagrebu je svega i previše" naišli su na savršenu livadu i odlične šumske staze. Gušt je kvarila hrpa glomaznog otpada pa su navukli rukavice i primili se čišćenja. Izvukli su oko tonu i pol otpada, a iz TZ Sutlanska dolina i bregi, čije simpatije i podršku i inače uživaju, poslali su kamion kojim je smeće uklonjeno. I lugar Hrvatskih šuma s kojim odlično surađuju komentirao je nakon akcije da nije mogao vjerovati koliko su otpada izvukli iz grabe.
Klub se danas bavi mnogim aktivnostima pa će tako ove godine organizirati, četvrti put , tzv. Transverzalu po Medvednici. Riječ je o vožnji po hrptu zagrebačke gore dugoj 40-ak kilometara.
– U ekipi, ako si odvozio transverzalu, znači da si u formi, faca, imaš kondicije...
Prva je organizirana 2010. godine i nije bila baš uspješna.
– Došli smo do Puntijarke kad se počela spuštati noć. Brzo smo se spustili do grada. Bilo ih je, taj prvi put osam, a ove godine očekuju 20-ak biciklista.
– To je taj doživljaj – uvjerava nas Zlatko.
– Blato, guranje bicikala, skupljanje gljiva. Da nas vidiš kad prljavi, znojni i izađemo iz šume... opisuje što je to magično u bicikliranju po prirodi.
Ne zadržava se samo Zagrebu i okolici. Na biciklu je obišao Lijepu Našu.
– To je poseban osjećaj, objašnjava, uđeš u srž sela, sretneš se s ljudima, pozovu te na kavu u svoju kuću, vidiš krajeve gdje auto ne može proći... Posebno je atraktivan Otočac, napominje predlažući biciklistima Brkanova stazu oko Gacke BK Brkan.
Ma, treba samo probati, kaže Zlatko preporučujući pedaliranje svima koji još nisu pronašli svoj okidač protiv gradskog stresa.