Primošten - Bog si je tu uredio mjesto za odmor

„Stvarajući zemlju, Bog sedmi dan odluči odmoriti se od svih djela koja učini i za mjesto počinka odabra Primošten koji stvori sebi za tu svrhu. Tako kaže pobožna priča u koju mnogi vjeruju i danas...\" Odlučio sam vidjeti kako to izgleda Božje odmaralište Primošten, jedino mjesto u kojemu prije ove patrole nisam bio. U Primoštenu turist može spavati u hotelu, obližnjem autokampu, apartmanima, luksuznim vilama s bazenima.

Šetnicom do poluotočića

Spustio sam se polako autom do parkirališta ispod kojeg se ide šetnicom prema poluotočiću. Štandovi s palačinkama, koji su u posljednjih godinu-dvije iz meni nepoznatih razloga postali hit jadranske ponude, nekako mi ne spadaju u okruženje morske soli, zrikavaca i borova, no s druge strane, možda će današnja djeca pamtiti ljetovanja upravo po tim palačinkama kao što ja pamtim svoja po kokicama, košticama i pomfritu, koji tu jednako tako ne spadaju.

Kad sam stigao na omanji trg prošavši kamenu boltu u smjeru crkve sv. Jurja, naišao sam na veselu skupinu djevojaka u narodnim nošnjama na pozornici. Turisti su se okupili ispred njih i neumorno slikali. Pretpostavljam da se radilo o folklornoj i klapskoj večeri koje su, uz Puhački orkestar Primošten, stalna kulturno-zabavna ponuda. S time je povezana i ponuda obilaska seoskog turizma u okolici Primoštena, od kojih svakako treba vidjeti „Primoštenske užance\" (prvog tjedna u kolovozu).

Gosti u Primoštenu mogu naći gotovo sve što im treba – supermarket, tržnicu, pumpu, suvenirnice, ribarnice, pekarice, restorane... Zbilja se čini kao da si je dragi Bog lijepo opskrbio svoje odmaralište!

S obzirom na to da sam poseban turist, onaj koji se, među ostalim, divi grobljima, hodate li u istim cipelama kao ja, savjetujem vam da se uspnete glavnom ulicom sve do crkve svetog Jurja i razgledate jedno od najljepših groblja koje sam ikad vidio. Nakon toga se vratite u centar i odaberite jedan od lokalnih restorana čije su cijene vrlo umjerene. Punog želuca nastavljam lutati malim ulicama staroga grada i opet naletim na Grkinju koja je ranije te večeri pokraj mene fotografirala groblje. Zvala se Antiopa.

Toćanje nogu

– Jesi li prvi put u Primoštenu? – pitam.

– Ne, bila sam već dvaput. Ovo me mjesto prvi puta toliko razveselilo da sam ga odlučila opet posjetiti. Zašto pitaš?

– Hmm, nekako mi je to u opisu radnog mjesta. Jesi li za piće?

Nakon domaće rakije od trešanja, odlučio sam je otpratiti do smještaja što je, ispostavilo se, bilo izvan Primoštena. Antiopa je bila smještena u jednom od najboljih turističkih kompleksa na obali – Solarisu. Otišli smo u Beach bar i naručili dva koktela (Long Island 55 kuna i Mojito po 50 kuna). Bar se nalazi na samoj obali, stolovi su smješteni u plitkom bazenu tako da smo čitavu večer toćali noge i pričali. Dosta je proputovala, ali joj je Jadran kao odmorište nalik na ono što bi se moglo reći „osjećam se kao doma\". Nije agencijski gost, ne putuje u grupama, sama istražuje mjesto koje posjećuje. Da je koktel jeftiniji i da ne moram raditi noću za ovu patrolu, rado bih namakao noge cijelu noć...

Idućega jutra uhvatila me panika. Zaboravio sam laptop, točno se sjećam, na zidiću pokraj hotela Jure. Dolazim do recepcije i, bez prevelike nade, pitam je li tko, slučajno, prijavio nađeni laptop. Sa smiješkom na licu ljubazno osoblje hotela pruža mi moj kruh natrag u ruke. Našla ga je Slovakinja Sonja Kovačevičova iz agencije Trip travel i predala portiru koji ga je proslijedio recepciji. Čini se da me božanska energija Primoštena nastavila slijediti!