Put putujemmmmmm. Stih koji me počne proganjati negdje početkom travnja, a ne pušta me sve do rujna. Ovogodišnju dozu propisanog lijeka za putoholičare uzela sam krajem lipnja. Odredište – Francuska rivijera i Provansa, trajanje – (punih premalo) 6 dana, prijevozno sredstvo – osobno vozilo.
Kada se ovisnik nađe u situaciji da samo do odredišta normalnom vožnjom treba najmanje 12 sati, toliko isto natrag, i da to oduzima cijeli jedan dan uživanja, onda je najvažnije isprogramirati svaki sat.
Prvih sedam sati vožnje je ujedno uzbudljivo jer se na put tek kreće, ali zbog položaja naše zemlje i najdosadnije: tu je cijela Slovenija (OK, na to otpada pola sata) i talijanska autocesta, koja u ljetne mjesece ne izgleda nimalo romantično, s obzirom na to da su ostala vozila na cesti uglavnom kamioni i povratnici kući s pečalbe.
Zato je najbolje odrediti si otprilike pola puta i obogatiti putovanje još jednim odredištem...
Cijeli putopis čitajte na portalu Fashion.hr
>>'Na plažu ne idem bez novca, nikad ne znaš dokad će potrajati after'
Čemu bi ovaj članak trebao poslužiti, da Hrvati putuju u Francusku a ne u Hrvatsku.