Rak se danas liječi pametnim koktelima

U Hrvatskoj je 2012. oboljelo 20.664 ljudi od raka, a 2030. očekuje se da će ih biti 25.989, čulo se prošloga tjedna na obilježavanju pete obljetnice Zaklade onkologija, Zaklada je nedavno pokrenula program unapređenja liječenja onkoloških bolesnika, pa smo s predsjednikom Zaklade, uglednim onkologom prof. Mirkom Šamijom, razgovarali o tome kako unaprijediti liječenje tumorskih oboljenja.

Kako komentirate program "72 sata" – od dijagnoze do početka obrade ne smije proći više od 72 sata?

To je hvalevrijedna inicijativa ministra Varge. Kao što često napominjem, osim pravovremene terapije, za uspješno liječenje potreban je pozitivan stav i aktivan angažman pacijenta. Nije dobro ako su nakon postavljene dijagnoze pacijenti dulje vrijeme prepušteni sebi i svojim mislima, uplašeni jer ne znaju koji su daljnji postupci i kada započinje liječenje. U tim trenucima svaki pacijent želi da liječenje započne odmah, a ne u nekom neodređenom vremenskom razdoblju. Sada će pacijenti znati da liječnici ne gube dragocjeno vrijeme, a to pozitivno djeluje na psihu bolesnika i daje mu snagu da se upusti u borbu s teškom bolešću. Ono što me dodatno veseli jest činjenica da je Ministarstvo prepoznalo snagu dobre organizacije kojom se postižu rezultati bez velikih ulaganja, na to smo u Zakladi naglašavali kroz ciljeve programa "Učinimo svi sve!". No treba napomenuti da je prije svega važno da se indikacija postavlja na kompetentnom mjestu i od kompetentnih stručnjaka, osobito kada je riječ o rijetkim oblicima raka.

Onkološke bolesti danas se sve uspješnije liječe, a tumore se zapravo smatra kroničnom bolešću. Koji pokazatelji potkrepljuju tu tvrdnju?

Liječenje oboljelih od raka definitivno se promijenilo.

Svakim danom dostupna je sve bolja dijagnostika koja omogućuje ranije otkrivanje bolesti, napredni lijekovi postaju sve pristupačniji, a nove metode liječenja sve su uspješnije. Prije 15 godina u SAD-u smrtnost od raka dojke, pet godina nakon otkrića bolesti, iznosila je 80 posto.

Zahvaljujući napretku znanosti, danas preživljavanje pet godina nakon postavljene dijagnoze iznosi 90 posto. Budućnost je liječenja malignih bolesti u personaliziranoj medicini koja će, nakon sekvenciranja njegova DNK, svakom bolesniku propisati koktel pametnih lijekova, što će s vremenom postati rutinski postupak.

Kažete da bi za uspješnije liječenje raka trebalo primijeniti suvremene programe ranog otkrivanja, dijagnostiku i liječenje kroz individualiziran i multidisciplinaran pristup liječenju uz primjenu inovativnih terapija. Što to konkretno znači i što nam je od toga u Hrvatskoj dostupno?

Tu je, prije svega, riječ o aktivnom uključivanju u proces liječenja svih specijalnosti medicine s kojima se onkološki bolesnik susreće. Multidisciplinaran pristup je nužan zbog povećane kompleksnosti liječenja i nemogućnosti da samo jedna specijalnost obuhvati sve aspekte i modalitete dijagnostike i liječenja bolesnika.

Multidisciplinarni tim čine onkolog, kirurg, patolog, citolog, radiolog, psiholog i medicinska sestra, a na početku liječenja takav tim definira terapijski postupak koji uključuje operativni zahvat, radioterapiju, kemoterapijski postupak, ali i vrlo bitnu psihosocijalnu pomoć za pacijente i članove njihovih obitelji. U postupku liječenja, informiranja i praćenja bolesnika bitan čimbenik su i liječnici opće medicine. Rezultat multidisciplinarnog pristupa jest poboljšanje dosljednosti u dijagnostici i liječenju te kontinuitet skrbi o bolesniku.

Kad pacijentu dijagnosticiraju rak, što on treba promijeniti u načinu života kako bi si pomogao?

Put koji prolaze onkološki bolesnici iznimno je težak i trnovit, ali samo motiviranošću pacijenta, njegovom hrabrošću i upornošću taj put može imati sretan završetak. Onkološki pacijenti mogu i sami puno učiniti za svoje liječenje jer je u praksi dokazano kako je aktivno sudjelovanje u vlastitom liječenju jednako važno kao i dobra preventiva ili najmodernija terapija. Stoga oni moraju biti educirani i informirani o svojoj bolesti, moraju znati, htjeti, tražiti i aktivno sudjelovati u tom procesu, dok je obveza struke i udruga bolesnika da na to stalno upozoravaju. Pacijenti moraju tražiti najbolju terapiju bez ustručavanja, jer često u odnosu s liječnikom postoji i problem „lažne obzirnosti". I moraju je se pridržavati. Nažalost, mnogi od njih, čak i do 70%, uopće ne uzimaju propisanu terapiju jer su, primjerice, na internetu čitali drukčije, ili se od lijeka loše osjećaju, ili misle da liječnik nije u pravu, ili prestaju s terapijom jer im je trenutačno bolje.

Zašto je praksa liječenja tumorskih bolesti neujednačena i u čemu se očituje ta neujednačenost? U kojoj se mjeri HZZO kao osiguravatelj drži stručnih smjernica  u svojim propisima?

Ono što je temelj svake uspješne djelatnosti, a tako i onkologije jest organizacija. Danas jako puno vremena, snage i sredstava nepotrebno trošimo zbog neusklađenosti sustava. To, primjerice, znači da pacijenti u različitim bolnicama za istu dijagnozu prolaze različite postupke terapije. Samim tim, šanse za uspješno izlječenje i preživljavanje donekle ovise i o geografskim čimbenicima. Stručna društva relativno brzo izrađuju smjernice koje uključuju nove terapijske postupke, no one se presporo uvode u sustav HZZO-a i bolničku praksu i tu vidim prostor za unapređenje i napredak.

Kad je riječ o multidisciplinarnom liječenju, koliko je hrvatskim onkološkim pacijentima i njihovim obiteljima dostupna psihosocijalna pomoć i kako je mogu dobiti?  

U teškim životnim situacijama nitko ne bi trebao biti sam, stoga je onkološkim pacijentima i njihovim obiteljima psihosocijalna pomoć prijeko potrebna. U bolničkom sustavu pomažu liječnici i psiholozi koji su zadnjih godina sve aktivniji u radu s onkološkim bolesnicima, no veliku ulogu imaju i udruge bolesnika. Kao što znate, udruge su prilično aktivne pa je tako udruga "SVE za NJU!" osnovala i Centar za psihološku pomoć ženama oboljelima od raka u kojem pomaže pacijenticama i njihovim obiteljima. U Centru se uči živjeti i preživjeti, promijeniti odnos prema životu i bolesti, a sakupljeno znanje i iskustvo oboljelih žena i stručnost profesionalaca od velike su pomoći novooboljelima. Sa zadovoljstvom mogu najaviti da je u tijeku osnivanje udruge bolesnika oboljelih od raka prostate, najčešće onkološke bolesti kod muškaraca.