Razoružajte 'tihog ubojicu'

"Tihi ubojica" i njegovo oružje

Od tih se samo polovica liječi, a od njih u samo polovice je rezultat zadovoljavajući. Dodatno je zabrinjavajuća činjenica da većina oboljelih nema nikakve simptome, pa je jedini način da primijete kako imaju povišeni tlak njegovo redovito mjerenje. Imajući na umu posljedice dugotrajne hipertenzije, kao što su infarkt srca i moždani udar koji često uzrokuju smrt ili invaliditet, nameće se potreba za boljom kontrolom te bolesti, tim više što se već i promjenom načina života u dijela ljudi može postići dovoljno sniženje krvnog tlaka koje smanjuje rizik od tih opakih posljedica.

Što je krvni tlak?

Kada govorimo o krvnom tlaku, mislimo na pritisak koji čini krv na stjenke arterija- krvnih žila koje vode krv iz srca u sve dijelove tijela.
Uobičajeno je da se vrijednost krvnog tlaka izražava s dva broja, npr. 120/80, izraženo u mjernim jedinicama koje se zovu milimetri žive (mmHg). Prvi broj je tlak krvi na stjenke arterija u trenutku srčanog otkucaja- kad srce istisne krv u krvnu žilu. To je najviša vrijednost arterijskog tlaka pri otkucaju srca. Budući da se to stiskanje srca zove sistola, tako se i taj tlak naziva sistolički tlak. U svakodnevnom govoru često se naziva i «gornji tlak». Drugi broj je tlak krvi na stjenke arterija između dvaju otkucaja, kad je srce opušteno i «sprema» se za novo istiskivanje krvi. Budući da se razdoblje u kojem je srce opušteno naziva dijastola, spomenuti se naziva dijastolički tlak. Popularno se još koriste i izrazi «donji» i «srčani» tlak.

Što je povišeni krvni tlak?

Poželjne su vrijednosti krvnog tlaka 120/ 80 mmHg. Povišenim vrijednostima krvnog tlaka smatraju se vrijednosti veće od 140/90 mmHg (pri tome mogu biti povišene obje, ili samo jedna vrijednost). Kod oboljelih od šećerne bolesti, ta je granica još niža, 130/85 mmHg. Valja napomenuti da je vrijednost krvnog tlaka tijekom dana promjenjiva, ovisno o dnevnim aktivnostima (npr. fizička aktivnost, spavanje, položaj tijela, jelo, psihičko uzbuđenjenje, mokrenje, itd.), pa je prirodno da se u dva mjerenja krvnog tlaka dobije nešto različita vrijednost, te to da tlak privremeno i kratkotrajno bude povišen. Za postavljanje dijagnoze hipertenzije potrebno je da vrijednosti budu povišene prilikom više mjerenja, barem 3 puta tijekom 2 tjedna, mjereno na obje ruke.

Koji su uzroci povišenog krvnog tlaka?

U velikoj većini slučajeva uzrok hipertenzije nije poznat, a uočljiva je nasljedna komponenta. U ostalim je slučajevima hipertenzija posljedica bolesti nekih organa: bubrega, nadbubrežne žlijezde, nekih vrsta tumora. Na posljednji uzrok osobito valja pomisliti ako tlak uistinu jako varira, tj. kada postoje «šubovi» visokog tlaka praćenog glavoboljom, vrtoglavicom, mučninom, lupanjem srca i drugim simptomima jako povišenog tlaka koji se izmjenjuju s «normalnim» vrijednostima.

Koji znakovi upućuju na povišeni krvni tlak?

Pri jako povišenom tlaku javljaju se, obično, glavobolja, vrtoglavica, mutan vid, mučnina, šum u ušima, nekad bolovi u prsištu i lupanje srca, smetenost, krvarenje iz nosa, zatajenje srca. Ti su simptomi alarmantni i zahtijevaju hitan pregled liječnika i liječenje.

No, većina oboljelih nema nikakve simptome te bolest može, neopažena, trajati godinama. Dugotrajno povišen tlak ubrzava oštećenje stijenki krvnih žila u čitavom tijelu- srcu, mozgu, očima, bubrezima. To oštećivanje bi se, radi boljeg razumijevanja, moglo usporediti sa cestom po kojoj stalno prolaze teški kamioni-jedan kamion neće puno oštetiti cestu. No cesta po kojoj stalno prolaze teški kamioni, i to kroz duže vrijeme, ubrzano propada. Dodatno, srce mora stalno raditi protiv većega tlaka- što uzrokuje povećavanja mišićne mase srca (kao što npr. dizanje utega dovodi do povećanja mišića ruku), koja poslije bude u nerazmjeru s njegovom opskrbom krvlju, te srce u konačnici može i zatajiti.

Da bi se spriječilo takvo potmulo ušuljavanje bolesti, potrebno je tlak redovito mjeriti da bi se hipertenzija na vrijeme otkrila i liječila te time usporio napredak krvožilnih bolesti.

Kako kontrolirati krvni tlak?

Mjerenje krvnog tlaka jednostavan je, jeftin, neštetan postupak, dostupan u svakoj ambulanti. Pacijenti se mogu i sami podučiti mjerenju tlaka te nabaviti tlakomjere za kućnu uporabu, kako bi tlak mogli kontrolirati više puta, vodeći evidenciju u tablicama koje onda pokažu liječniku pri slijedećem posjetu ili pri produživanju terapije. Unatoč tome, kod nas nisu izuzetci ljudi koji NIKADA U ŽIVOTU nisu provjerili vrijednost svog krvnog tlaka!

Kako se mjeri tlak pomoću kućnog tlakomjera?

Tlakomjere možemo podijeliti na «klasične» (tj. analogne) i digitalne.

Kod klasičnih tlakomjera osoba sama napumpava manšetu, sama sluša otkucaje nad arterijama pomoću medicinskih slušalica, a vrijednost očitava ili sa živina stupca ili s brojčanika s elastičnim perom (kazaljkom).
Klasičnim tlakomjerom mjerite tlak na sljedeći način:
1.) sjednite, opustite se, postavite ruku na kojoj želite mjeriti tlak u razinu srca (npr. položite je na stol ako sjedite na stolici). Nemojte stiskati šaku kao kad vam vade krv- ruka mora biti opuštena.
2.) Navucite manšetu na nadlakticu i pričvrstite. Važno je izabrati manšetu prikladnog opsega- osobe s velikim opsegom nadlaktice trebale bi kupiti veće manšete jer se neprikladnim manšetama dobivaju netočne vrijednosti.
3.) Napušite manšetu tlakomjera pomoću «pumpice» na vrijednost tlaka pri kojoj više ne možete pipati puls na ruci na kojoj mjerite tlak. Postavite slušalice nad lakatnu jamu, ili pak 1 cm iznad lakatnog pregiba, malo više s unutarnje strane ruke. U tom trenutku još ne biste smjeli čuti nikakve otkucaje. Ako ih čujete, još malo napušite manšetu.
4.) Polagano otpuštajte ventil na pumpici, tako da kazaljka ili stupac žive pada brzinom od oko 3 «crtice» u sekundi. Pažljivo otpuštanje ventila je osobito važno kod osoba koje boluju od aritmija jer se prebrzim otpuštanjem mogu dobiti netočne vrijednosti.
5.) U trenutku kad čujete prvi otkucaj srca, očitajte vrijednost tlaka. Ta vrijednost je vaš sistolički tlak.
6.) Nastavite otpuštati ventil dok god čujete otkucaje. U trenutku kad čujete zadnji otkucaj, očitajte vrijednost tlaka. Ta vrijednost je vaš dijastolički tlak.
7.) Posve otpustite ventil i čekajte da se manšeta ispuše, zatim je skinite.

Mjerenje klasičnim tlakomjerom je zahtjevnije od mjerenja digitalnim, zahtijeva određenu razinu izvježbanosti, te dobar sluh. No, klasičnim tlakomjerom korisnik ima potpunu kontrolu nad uočavanjem detekcijom otkucaja, i nakon što se izvježba, rijetko se događa da zamijeni slučajni šum iz tlakomjera sa srčanim otkucajem.

Kod digitalnih tlakomjera manšeta se može ili napumpavati automatski ili je napumpava sam pacijent, ali se otkucaji nad arterijom otkrivaju pomoću senzora ugrađenog u manšetu, a brojčane se vrijednosti očitavaju na zaslonu. Ako korisnik sam napumpava manšetu i otpušta ventil, to čini kao što je opisano za klasični tlakomjer.

Prednosti su digitalnih tlakomjera jednostavnost primjene, funkcija mjerenja pulsa, a kod nekih i memorija u kojoj su pohranjene vrijednosti mjerenja. Nedostatci su što senzori katkad zabilježe nekakav impuls koji nije otkucaj, a zabilježe ga kao da je otkucaj, što može dati krive, čak nelogične vrijednosti tlakova, pri čemu se korisnici često nepotrebno uznemire. Potrebno je zato odabrati dobar tlakomjer, mjeriti krajnje pažljivo, bez micanja ruke, a u slučaju «sumnjivih» vrijednosti ponoviti mjerenje nekoliko puta pa izračunati srednje vrijednosti.

Prije mjerenja tlaka trebalo bi se najmanje 5 minuta umiriti, te barem 30-60 minuta prije mjerenja ne jesti, ne pušiti, ne piti alkohol ni kavu i slične stimulanse.
U načelu nije važno na kojoj se ruci tlak mjeri, važno je samo da se prvi put izmjeri na objema rukama, a kad se uspoređuju vrijednosti, da se uspoređuju one izmjerene na istoj ruci.

Kod dijabetičara i starijih osoba, tlak se osim u sjedećem položaju treba izmjeriti i u stojećem položaju.
Potrebno je s vremena na vrijeme i baždariti tlakomjer.

Samomjerenje tlaka važno je i za osobe koje se lijekovima liječe od hipertenzije, jer se tako dobije uvid u djelovanje lijekova, što pomaže liječniku da prilagodi terapiju.


Kako sami sebi pomoći pri suzbijanju hipertenzije?

Prvi korak u liječenju hipertenzije je promjena načina života. Upravo je to korak koji bolesnici često zanemaruju, što dovodi do lošije kontrole bolesti.
Preporučuju se sljedeći postupci:
1.) ograničiti unos kuhinjske soli, preporučljivo na manje od 3 g na dan. To podrazumijeva da većinu hrane ne bi uopće trebalo soliti.
2.) smanjiti tjelesnu masu, ako postoji višak tjelesne mase
3.) prestati pušiti
4) prakticirati svakodnevnu umjerenu tjelesnu aktivnost
5.) odreći se alkohola, ili barem smanjiti unos alkohola na, preporučljivo, manje od 0.03 grama alkohola na dan.