Djetetu nije potrebno objašnjavati razloge zbog kojih se roditelji razvode. To, zapravo, nikad nije i ne može biti samo jedan razlog. Sve suvišne informacije dodatno će zbuniti dijete jer ono nije odrasla i zrela osoba da bi te razloge moglo prihvatiti i razumjeti.
Za samo dijete, zapravo, nije ni važan razlog razvoda, već sama činjenica što oni više neće živjeti zajedno niti dijeliti neke zajedničke navike, što će se taj kontinuitet života prekinuti. Svako drugo objašnjenje moglo bi kod djeteta izazvati emociju bijesa, koja najviše šteti njemu samom. Kako dijete ne bi izgubilo vjeru u obitelj i poslije u životu imalo problema zasnovati vlastitu, potreban je svakodnevni razgovor s njime.
Objašnjavajući djetetu da jedno loše iskustvo ne mora nužno značiti da će svako sljedeće biti takvo, roditelji mu pružaju novu dimenziju u pogledu na funkcionalnost obitelji. To znači da jedan neuspješan brak nikako ne implicira da će i drugi biti takav. Dobro je da se roditelji služe i pozitivnim primjerima osoba iz okruženja (na primjer, bake i djedovi su dugo u lijepom braku). Važno je da dijete razumije da je ono neovisno i da je sposobno, kad odraste, donositi odluke koje će biti motivirane isključivo njegovim potrebama i željama, a ne stavovima roditelja.
>>Plan o skrbi: Razvod koji djecu manje boli
>>Koje su vam šanse za razvod? Skupo vjenčanje i prsten s dijamantom nisu dobar znak za brak