Žene koje stupanjem u brak preuzmu muževo prezime ili ga dodaju svom djevojačkom prezimenu brižne su, ovisnije, manje inteligentne, manje sposobne i manje ambiciozne te osjećajnije od supruge koja je zadržala vlastito prezime i nakon udaje. One, pak, koje zadrže djevojačko prezime ili žive s partnerom u nevjenčanoj zajednici neovisnije su, ambicioznije i inteligentnije.
I veća plaća?!
Natječući se za radno mjesto s vlastitim umjesto prezimenom svoga supruga, žene imaju ne samo veću mogućnost da dobiju posao, nego i veću plaću. Tako su nizozemski studenti ocijenili žene na osnovi toga čije prezime nose, a studije su rađene u okviru istraživanja stručnjaka s Instituta za bihevioristička istraživanja Sveučilišta u Tilburgu. Istraživanjem pod nazivom “Efekti promjene djevojačkog prezimena” znanstvenici ukazuju da odluka o preuzimanjuu muževa prezimena nije bez posljedica jer pokazalo se da je izbor prezimena faktor na osnovi kojeg se ženu može procjenjivati različitim demografskim obilježjima, manje ili više vezanim uz ženske stereotipe.
Tradicija, obiteljsko zajedništvo i društvene norme najčešći su razlog koji žene navode kad uzimaju muževo prezime, dok one koje zadrže svoje uglavnom kao razlog navode osjećaj da je ime koje nose od rođenja dio njihova identiteta.
– Uoči braka o tome nismo ni razgovarali, ali se ispostavilo da smo oboje podrazumijevali različit izbor. U trenutku potpisivanja, neposredno nakon vjenčanja, izjasnila sam se da ću svom prezimenu dodati muževo. No kad smo izašli, on je bio neugodno iznenađen i rekao da je mislio kako ću uzeti njegovo prezime. Svekar je bio u još većem šoku. Međutim, svekrva se svrstala na moju stranu kazavši da bi, da se sad udaje, postupila jednako kao i ja – ispričala nam je 47-godišnja Andrea G. P. koja je ovako postupila, kaže, jer joj nije bilo prirodno da u dobi od 30 godina i donekle već uznapredovalom karijerom preko noći mijenja prezime.
Mirna T. udala se sa 23 i uzela muževo prezime. Njeno je njemačko i ima slovo “sch”, a muževo završava na “ić”, što joj se nije činilo kao skladna kombinacija.
– Osim toga, nisam se htjela ni prezivati različito od svog djeteta, to je definitivno nešto tradicionalno u meni – ispričala nam je.
Daria Despot u skladnom braku s troje djece nosi isključivo svoje prezime.
– Sa 35 godina bilo mi je neprirodno mijenjati ime, a dodavati još jedno činilo mi se nepotrebnim kompliciranjem. Djeca nose tatino prezime, kaže, a ispričala je i zgodu:
– Klinci su me pitali kako to da se i mama i tata naših prijatelja prezivaju isto. Muž i ja smo im kazali da je to uobičajeno, da svatko može birati, a oni su na to rekli: “Smiješno! Kao da su brat i sestra!” Dakle, stereotipe nije teško promijeniti.
I djevojačko je - očevo
Iako puno rjeđe, ima slučajeva da se mladenci s prstenjem i bračnim zavjetima razmijene i prezimena.
– Marko je vjenčanjem ušao u moju obitelj, ja u njegovu, pa smo uzajamno uzeli i prezimena. Ali samo mi i naše dijete imamo oba prezimena, pa smo mi treća obitelj – kaže Mirta Ambruš Maršić.
Psihologinja Ljubica Uvodić Vranić ocjenjuje da je odabir prezimena nakon udaje dio trenda, a s promjenom društvenog poretka i izražavanjem religijske pripadnosti u nas, čini joj se, više žena preuzima muževo prezime, što je bliže katoličanstvu. Prije više desetaka godina, čini joj se, žene su više zadržavale i svoje prezime koje su imale na svojoj diplomi.
– I vlastito je prezime uglavnom očevo, skoro nikad majčino. Zadržavanje tog prezimena može označavati svojevrsnu borbu za vlastitim identitetom pa ženu koja se za to izbori možda čini samosvojnijom, snažnijom osobom sklonijom rizicima – objašnjava Lj. Uvodić Vranić.
Tako se Ivić Pašalić udao za svog frajera i sada ima dva prezimena.