"Rješenje za neposlušnost nije kazna, nego komunikacija"

Da su odgojitelji, učitelji, pedagozi među najvažnijim osobama u djetetovu odgoju ne može se dovoljno naglasiti. Potvrda tome zasigurno je i podatak da djeca do svoje 15. godine u pedagoškim ustanovama provedu 26.000 sati. Barem je tako u Danskoj, odakle potječe Jesper Juul, obiteljski terapeut i autor pedagoških knjiga koje su uzdrmale temelje tradicionalnog odgoja, a koje su "moderni" odgojitelji i učitelji objeručke prihvatili. U Zagrebu je ovih dana predstavio svoju novu knjigu "Od poslušnosti do odgovornosti" te održao radionicu za pedagoge.

Priručnik za učitelje

Nova je knjige drukčija od prethodnih jer je usmjerena na pedagoge i način na koji mogu poboljšati kvalitetu odnosa s djecom, ali i njihovim roditeljima.

– Pedagozi su odgovorni za odgoj, ali netko im treba objasniti kako prakticirati tu odgovornost. Ključno je da nije važno tko je kriv, jer sve strane pate, a nešto ne valja. To možete vidjeti jednostavno, u brojkama, kad pogledate koliki je postotak alkoholizma ili mentalnih bolesti među onima koji su napustili školske klupe, i to u bilo kojoj zemlji. To znači da nismo napravili dobar posao – upozorava Juul. Sustav odgoja i obrazovanja u europskim zemljama poput Hrvatske, Slovenije, Njemačke, Italije, u kojima Juul djeluje godinama, ustrojen je, kaže, kao na početku industrijskog doba, gdje učenik mora biti poslušan, a nikog nije briga je li mu dobro ili ne.

– Škola nije nastala da bi djeci bilo dobro, nego jer društvo to nalaže i s tim se treba pomiriti. Nekad su učenici i učitelji igrali uloge i sve je nekako funkcioniralo. Učitelji su bili autoritet, učenici su šutjeli i slušali.

Kazna nije lijek

- Danas tako ne ide, pa treba tražiti nove načine. Uobičajena kazna nije rješenje – ističe Juul te dodaje da rješenje nije niti "predati" dijete roditeljima i očekivati da će oni bez uputa uspješno riješiti problem.

– Znam za djevojčicu koja živi u središtu Zagreba, a u školi je na pitanje "što mačke jedu" odgovorila "Whiskas", zbog čega je kažnjena jer su mislili da se namjerno šali. Ona tako neće ništa naučiti.

Budući da svojom novom knjigom na neki način daje packu pedagozima i upozorava ih da promjena mora krenuti upravo od njih, glasoviti se danski pedagog šali da nije siguran hoće li je oni prihvatiti objeručke kao i njegove prethodne knjige. Jer promjena kakvu on nudi kao rješenje nije skupocjena i za nju nije potrebna dugotrajna reforma školstva.

– Moje iskustvo, uključujući i rad sa školom u Baranji, govori: ako u nekoj školi 10 posto učitelja počne prakticirati učinkoviti pristup te radi na komunikaciji s djecom i roditeljima, za godinu dana bit će ih 90 posto. Učitelje treba "razmaziti", dati im veću plaću, dobro vodstvo, prilike za usavršavanje. Tek tada će oni moći razmišljati o djeci i roditeljima.

Tada bi zasigurno mnogima škola bila manja trauma.