– Bako, ti si previše u panici – sa smiješkom dobacuje četverogodišnji Domagoj svojoj baki Branki. Izmamio je osmijehe i nama i svojim roditeljima Sonji i Hrvoju Serdaru, koji osim njega imaju još 6,5-godišnjeg Mislava i Luciju koja je navršila godinu i četiri mjeseca.
Vesela obitelj iz Samobora uspješno manevrira između obiteljskih i poslovnih obveza, a u njihovu domu doista se osjećaju sklad, red i ljubav.
Zaliha za “ne daj Bože”
Svaka je stvar na mjestu i djecu su, kažu Sonja i Hrvoje, učili što se smije, a što ne. Odlučili su da neće uklanjati predmete poput vaza, televizora...
Baka Branka ipak bi to sve uklonila da se djeca ne bi ozlijedila i baš su razlike u odgoju nekad i danas tema ove priče. Često se podsjeća na neko drugo vrijeme koje se opisuje jednostavnijim i opuštenijim. Kao primjer za usporedbu može nam poslužiti autosjedalica – nekad nije ni postojala, u autu se dijete teturalo od vrata do vrata, a bilo je i vožnje na prednjem sjedalu u suvozačevu krilu.
No, danas se samo za odabir najbolje treba uzeti dan godišnjeg. Ne propagiramo nesigurnu vožnju, ovo je samo jedan primjer iz djetinjstva nekoć i danas. Baš je zbog toga komentar malog Domagoja upućen baki Branki sasvim na mjestu jer baka bi ih uvijek malo bolje odjenula i malo više nahranila.
Za nju dijete mora imati obraščiće i “imati zalihu” u slučaju kakve bolesti, a mama Sonja misli da debelo dijete ne znači zdravo dijete.
– Kći ne sluša sugestije. Tretira me kao da sam odavno sve zaboravila – kaže baka Branka dok ljulja malu Luciju kojoj je, onako usput, obula papučice na dotad bose noge.
Foto: Marko Prpić/Pixsell
– Smatram da oni djecu ne odijevaju dovoljno toplo. Ne može ona po sebi određivati je l’ njima vruće ili hladno. Mislim da treba voditi više brige o odijevanju – kao iz topa će baka Branka o razlici u odgoju koja je najviše žulja.
I nasmijat će sve pričom o situaciji kad su djeca na 13 stupnjeva ispod ništice vozila bicikl bez kape na glavi.
Ključ oko vrata
– Bako, bilo je barem deset u plusu i imali su jaknu – odgovara zet Hrvoje i prisjeća se kako se on kao dječak u tankoj majici igrao na gospićkom snijegu.
No, baki su važni danas i njezina unučad pa ne skriva da je muči i skori Mislavov polazak u školu.
– Događa se, sine, svašta – zabrinuto će baka i otvorit će se tema o nedavnim napisima o otmicama djece u obližnjem svetonedeljskom kraju. Izraz bakina lica dovoljno govori koliko se brine, a kći i zet pokušavaju je uvjeriti da su se te grozote događale i prije, samo se o njima nije pisalo.
– I mi smo imali ključić oko vrata i išli sami u školu i iz škole – podsjećaju je.
– Evo, ja o tome uopće nisam ni razmišljala dok mama ne spomene – kaže Sonja objašnjavajući da se danas svašta čita i sve je dostupno te kako čovjek mora sam selektirati što će prihvatiti.
– Naravno da strahovi postoje – kaže mlada majka koja je uspijevala dojiti sve troje djece. S odvikavanjem od dojenja nije imala problema i tu je napornu fazu jednostavno prerezala.
– Ne može se drukčije jer se dijete zbunjuje kad se malo doji, malo ne doji ili ovisi o tome kada će mama navečer doći s posla. Nema i dosta – jasna je Sonja, na što baka Branka dodaje da ona nije bila u mogućnosti dojiti nju i sestru Suzanu pa im je kupila dude. I ne misli da treba naglo prestati dojiti. To naglašavamo jer je danas u trendu forsiranje dojenja, a kad smo već kod aktualnih pitanja, pitali smo baku Branku kako je ona riješila pitanje obveze cijepljenja.
– Vjerovala sam pedijatrici i samo sam pazila da budu zdrave.
>>Buntovni su i stalno bi se svađali... Kako razgovarati s tinejdžerom?
Čudna neka baka! Dijagonalno suprotna od onoga kakva je bila moja. Moja baka je bila stroga i naučila me redu, samokontroli i samodisciplini i zbog toga sam joj neizmjerno zahvalna!