Uz Rovinj se veže pojam „rovinjskog ludila“. Radi se o poprilično velikom broju samoubojstava koja se tu događaju, što neki tumače čudnim vjetrovima, a neki podzemnim vodama. Stigavši u Rovinj, odmah sam svjedočio tome. S flekom od znoja, fotoaparatom u ruci, notesom u koji upisujem dojmove stranaca i turista (a izgledam kao stranac, barem po uletima ugostitelja), prvi simptomi ludila stigli su do mene.
Neviđena ljubaznost
Jedan konobar, vidjevši da sam malaksao, donio mi je čašu vode i poželio ugodan boravak u Rovinju! Na takvo ludilo, koje mi se nije dogodilo od početka patrole, odnosno od Cavtata, čovjek bi se lako naviknuo. Taj konobar čak me nije ni vrbovao da uđem u kafić za koji radi. Zamolio sam ga da mi kaže svoje ime da ga spomenem u patroli, a on mi je odgovorio da samo napišem „prosječan rovinjski ugostitelj“! Šetajući ulicama staroga grada priča mi se, u raznim modifikacijama, ponovila nekoliko puta. Bio sam oduševljen ljubaznošću svih koji žive od turizma, ali i onih koji od toga ne žive, ali su dio njega. Testovi koje znam raditi kad vidim gužvu u nekom baru svode se na to da tražim čašu vode s ledom i tako tri puta.
Ovdje su me uredno opsluživali kao da sam svaki put naručivao neki skupi koktel i ostavljao veliku napojnicu. Lutajući ulicama slikovitoga grada (zvuči kao floskula, ali Rovinj to zaista jest), dolazim do ateliera “Inter arte” (V. Švalbe 63) i divim se maskama koje su tamo izložene. Kad sam shvatio da se ne radi o preprodaji već o mjestu gdje se te maske proizvode, moje je oduševljenje samo naraslo. Nisam ništa kupio već samo popio čašu vode s Emirom Demiri, kiparicom školovanom u Americi, koja izrađuje te maske. Pretpostavljam da je Rovinj dobro mjesto za takvu vrstu posla s obzirom na to da Venecija nije daleko, a poznata je upravo po maskama. S Emirom pričam o svemu, od turizma do Rovinja zimi. Ona je sretna što tu živi.
Opušteni stari grad
Dok je pozdravljam, u sebi se molim da joj Bog podari dug i uspješan život. Podno Šetališta braće Gnot (stari grad) primjećujem mlade kako se kupaju i komentiraju veliki jedrenjak koji je uplovio u Rovinj. Kad skočite u more, izronite i okrenete se prema gradu vidjet ćete jedan od najljepših koloritnih prizora na našoj obali – grad Rovinj! Sve mi se činilo toliko lijepim i idiličnim da sam odlučio popiti bambus. Sjedam na terasu konobe “Veli Jože“ i ljubaznost, o kojoj mi je pričao konobar koji mi je nešto prije dao čašu vode, nastavlja se.
Turistička zajednica ovom gradu ne treba, njegovi ljudi najbolji su PR koji možete zamisliti. Na terasi iste konobe sjede Jennifer Bigby i Janie Brigginshan iz Engleske. Predstavljam se, kradem dvije minute njihova hedonizma i saznajem da su prvi put ovdje. Bile su prije dvije godine u Dubrovniku, ali im je Rovinj bolje “legao“. Zašto? Opušteniji je, manji, a pruža autohtonu viziju staroga grada na obalama Jadrana u kojem svaki prosječan turist može naći sve što mu treba. Pitam ih za negativnosti, odnosno za neki minus grada. Tjedan dana su ovdje i nisu ga našle. Vraćam se u sobu hotela “Park“ i guglam forume na temu Rovinja. Mnogima su u sjećanju neka mjesta koja su zatvorena, uglavnom mjesta gdje mladi mogu izaći.
Meni su u sjećanju neki hoteli na Jadranu koji, kao i hotel “Park“ imaju tri zvjezdice, ali internet (wi-fi) u sobama. Dolazim se požaliti na recepciju, gdje mi Robert i Morena sa žaljenjem i isprikom objašnjavaju kako je to u planu i nude razne opcije za signal, kako u lobiju tako i u gradu. Sve sa smiješkom. Ma, fućkaš signal kad je osoblje tako ljubazno! Rovinj pruža sve pa i više od toga. Ako ste alpinist, a Paklenica vam je odveć veliki izazov, tu na Zlatnom rtu možete se penjati uz litice koje se nalaze na pedalj od mora. Ili možete promatrati alpiniste kako se znoje dok vi uživate na jednoj od prekrasnih plaža.
Iznajmite bicikl i svijet odmora je vaš! Biciklirajte od plaže do grada gdje ćete naći koktele po 28 kuna, sjednite na večeru gdje su cijene u prosjeku 20-30% niže nego u Dalmaciji i uživajte. Istra je u prosjeku 20% jeftinija od juga Jadrana. Što se, pak, Rovinja tiče, taj je grad svojom ponudom toliko kompletan da bih poželio u njemu imati svojih tridesetak kvadrata za ljetni odmor. Oba palca gore!
Složio bih se s većinom navoda uz malo nadopunu, onako više background - Rovinj je vjerojatno najviše bogat grad RH. Iako neki drugi obalni gradovi također imaju strašan "proračun" (npr. grad Hvar), u slučaju Rovinja imate divan primjer suživota turizma i industrije. No, TDR baš i nije neka zdravstveno pohvalna industrija, ali gledajte kolike brojke vrte - što na domaćem tržištu što na okolnim i da su uspješni svjedoče primanja i to što su glavoboljček čak i za multinacionalne kompanije koje se bave cigaratama. Tako da je raspoloženost i susretljivost dobrim dijelom odraz gore navedenog financ. stanja - a za razliku od Komiže, primjerice, gdje se može očitati da ljudi jesu ljubazni, ali da se vide desetjeća zaostajanja zbog izolacije otoka.