U SVOM SVIJETU

Sašina borba s autizmom

Foto: Pixsell
Sašina borba s autizmom
Foto: Pixsell
Instagram
Autor
Sonja Hoffman
04.03.2010.
u 07:45
Majka autistične djevojčice Saše ljuti se što u Hrvatskoj nema liječničkih timova koji se kao na Zapadu brinu o ranom otkrivanju autizma, ali ni obiteljskih zajednica koje će se za djecu poput Saše brinuti kada ostanu sama.
Pogledaj originalni članak

– Saša, sjedi tu, gledaj me ! – nježnim je, ali odlučnim glasom uz pljesak dlanovima Zagrepčanka Aleksandra Šobat (42) pokušala izmamiti trenutak pažnje svoje 9-godišnje kćeri koju bljeskalica fotoaparata, koja obično u djece izazva strah ili pažnju, nije ni najmanje zanimala. Iako je djevojčica poslušala majku, nezainteresiran i prazan pogled je uputila samo na trenutak, a onda pobjegla u kut kauča gdje se unatoč upozorenjima s licem okrenutim prema podlozi - ljuljala.

Ugašeno svjetlo

– Saša ima autizam – rekla je A. Šobat dok je u DVD umetala djevojčičin omiljeni crtić - Teletubbiese.

Čim su se na ekranu pojavila četiri šarena lutka, djevojčica je kao hipnotizirana ustala s kauča i dodirujući ekran na samo njoj razumljivu jeziku počela čavrljati s likovima.

- Rođena je s krvarenjem u mozgu, a njena je motorika bila potpuno nerazvijena pa su nam govorili da će živjeti kao biljka - prisjetila se crnih liječničkih prognoza. Ipak, ona i suprug Budimir (44) nisu odustali, a dvije godine vježbanja s kćeri urodile su plodom pa je malena s dvije i pol godine ipak prohodala.

– Bila je razigrano, hiperaktivno dijete, a počela je sricati i prve slogove – otkriva majka. A onda je uslijedio šok jer Saša je “preko noći “zaboravila sve što je znala, prestala komunicirati i povukla se u neki svima stran i dalek - svoj svijet.

– Kao da je netko ugasio svjetlo! Prestala nas je gledati u oči, nije se odazivala, a znala je satima sjediti i zuriti u svoj dlan ne reagirajući na svijet oko sebe - objasnila je A. Šobat.

U Klaićevoj su joj konačno s tri i pol godine, nakon obijanja liječničkih pragova, ustanovili autizam i poslali je u Centar za autizam gdje je krenula u vrtić.

– Pelene je skinula s četiri godine, a u vrtiću je savladala i vještine poput oblačenja i jela - otkriva majka. Danas ide u školu Centra za autizam s još dvoje vršnjaka.

– Ne govori, no već je s pet godina znala čitati – priča majka. Otkrili su to slučajno pokušavajući Sašu naučiti da prepoznaje boje.

– Ne idu joj slike, ali pamti slova i na pitanja poput onog kako se zove mama ili gdje radi odgovara točno - slažući slova izrezana iz slovarice - kaže majka. Unatoč Sašinu napretku svjesna je da njena djevojčica vjerojatno nikada neće prijeći granice svog svijeta i u potpunosti prihvatiti naš. Ljuti se što u Hrvatskoj nema liječničkih timova koji se kao na Zapadu brinu o ranom otkrivanju autizma, ali ni obiteljskih zajednica koje će se za djecu poput Saše brinuti kada ostanu sama - bez roditelja. Ne želi, priznaje, misliti na Sašinu budućnost jer zna da će, ako stvari ostanu kakve jesu, završiti u instituciji za osobe s mentalnom retardacijom ili nekoj ubožnici.

– Najteže je mojoj Saši! Ona se svako jutro budi u nekom tuđem svijetu, s njoj čudnim običajima i pravilima, a svi od nje stalno nešto zahtijevaju na jeziku koji ne razumije – tiho je rekla A. Šobat potičući svoju djevojčicu da nam mahne i primijeti da odlazimo.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.