Sjećate se ovog omiljenog kupališta Zagrepčana? Danas je srušeno do temelja!

U grupi 'Zakaj volim Zagreb' je podijeljena divna fotografija koja datira iz sedamdesetih godina te prikazuje nekadašnje popularno samoborsko kupalište Šmidhen kada je bilo najljepše. Ovakvi su prizori mahom prouzrokovali sjetu brojnih korisnika koji su se prisjetili lijepih trenutaka koje su tamo proveli. 

'Baš nam je tamo bilo super! Šteta što više ničega nema."

Nekak je bilo prije sve veselije. Danas svi nekamo jure, gledajući na mobitele. I ne postoji ona elegancija starih dana.'

'E bila su to lijepa vremena naše mladosti'.

'Bilo je zakon. Pretrpanim Samoborčekom, svake subote.'

Samoborčekom do tamo, raširiš deku, klopa i kupanje. Mahune salata u reks flaši, krmenadli na roštilju... tamo smo svi kao klinci kupovali Cockte i narančade, a doma bi išli s narančastim ustima', prisjetili su se neki od brojnih korisnika.

Kupalište Šmidhen je nastalo na izvoru ljekovite termalne vode, te je bilo omiljenim odmaralištem brojnih Samoboraca i Zagrepčana. Dio Šmidhenove politike bilo je i pretvaranje Samobora  u turističko mjesto, a naglasak je bio na zdravstvenom turizmu. Kupalište je izgrađeno u doba kada je gradonačelnik Sambora bio Ljudevit Šmidhen, po kome je ovo mjesto i dobilo ime. Turizam i ugostiteljstvo Samobora počelo se razvijati upravo za vrijeme njegova mandata, a mnogi ga smatraju i najboljim gradonačelnikom kojeg je Samobor imao. Naime, Šmidhen je zakupio močvarno područje sv. Helene te počeo s rekonstrukcijom i traženjem vrela još krajem 19. stoljeća.

Proces dalje preuzima Ljudevit Šmidhen mlađi koji je sagradio još jedan bazen te uredio veliki prostor za sunčanje. Sredinom 1930-ih, nova istraživanja vrela otkrila su visoku razinu radioaktivnosti vode, pa se Šmidhen ostvario i u formi lječilišta. Kasnije su ga zakupili zagrebački ugostitelji Marijan Šarić i Josip Kraljić oko sredine 20. stoljeća. Napravljena je cesta, parkiralište, dodatni sportski bazeni, skakaonice, restoran te je koncem kreirana prava mala ugostiteljska senzacija. Kupalište prepuno nasmijanih ljudi danas možemo vidjeti tek na fotografijama jer od slavnog odmarališta nije ostalo gotovo ništa.

Tijekom ratnih devedesetih, kupalište je počelo propadati, a ovakav negativan trend nastavio se i dalje. Kupalište je u konačnici srušeno, te danas možemo vidjeti samo obrise one živosti s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih kada je bio u najvećem naponu snage. 

Kada danas gledamo Pixsellovu galeriju koja prikazuje kako ovo kultno kupalište izgleda danas, nije nam svejedno. Lokacije ovog bivšeg kupališta su zapuštene i obrasle u šikaru, te ih je gotovo nemoguće prepoznati. Od slavnog Šmidhena nije ostalo ni prvo početno slovo, tek sjećanje na vodeno blago kakvo smo nekad uživali.