Kad netko spomene termin bijela smrt, većina ljudi bi pomislila “kako smrt može biti bijela”. Samo bi se rijetki sjetili da se nekad šećerna bolest zvala bijela smrt. Ta bijela smrt postala je bolest modernog doba. Više od 400 milijuna ljudi u svijetu boluje od šećerne bolesti, a broj oboljelih stalno raste…
U Republici Hrvatskoj više od 300.000 osoba zna da ima šećernu bolest, a više od 200.000 ljudi ne zna da ima šećernu bolest. Jeste li i vi među ovih 200.000? To možete samo saznati na jedan način – ako provjerite vrijednost šećera u krvi. Učestalo žeđanje, učestalo mokrenje i gubitak na tjelesnoj masi klasični su simptomi šećerne bolesti. Međutim, često osobe oboljele od šećerne bolesti nemaju nikakvih simptoma. Ovi klasični simptomi javljaju se samo kod visokih vrijednosti šećera u krvi, a tome prethodi više godina blaže povišenih vrijednosti šećera u krvi kad oboljeli nemaju simptoma, a komplikacije se počinju razvijati. Nerijetko osobe oboljele od šećerne bolesti saznaju da imaju dijabetes tek kad budu primljene u bolnicu zbog srčanog infarkta, moždanog udara, pogoršanja bubrežne funkcije ili gubitka vida…
Većina ljudi će pomisliti – pa kako je moguće da netko ne zna da ima šećernu bolest? Upravo zbog nedostatka simptoma! Zato osobe koje imaju povećan rizik od šećerne bolesti moraju redovito provjeravati vrijednost glukoze u plazmi, odnosno šećera u krvi. Preuhranjene ili pretile osobe koje imaju nekoga u obitelji koji je imao šećernu bolest, posebice ako se nepravilno hrane i nemaju redovitu tjelesnu aktivnost, u velikom su riziku da dobiju šećernu bolest. A takvih je osoba sve više… Prije gotovo 100 godina, točnije 1921. godine, otkriven je inzulin. I od tada je sve drugačije…
Stoljeće kasnije ljudi i dalje umiru, ali ne zbog nedostatka inzulina, bar ne u većini zemalja, već od neregulirane šećerne bolesti. Nameće se pitanje kako je to moguće… Užurbani način života, nepravilna, neredovita i nezdrava prehrana, prekomjerni energetski unos, manjak tjelesne aktivnosti… sve su to uzroci šećerne bolest. I sve su to razlozi loše regulacije šećerne bolesti. Jedini put izlaska iz ovog začaranog kruga je organizirana i strukturirana borba protiv dijabetesa i u njoj trebaju sudjelovati svi. Prvo i možda najvažnije jest prihvatiti činjenicu da svatko može oboljeti od šećerne bolesti i da se problem dijabetesa ne doživljava kao problem koji se događa nekom drugom….
Prehrambene navike i redovita tjelesna aktivnost usvajaju se u ranom djetinjstvu, u obitelji. Ako dijete prihvati zdrav način života, tako će se najvjerojatnije ponašati i u odrasloj dobi. Dječji vrtići i škole također trebaju biti promotori zdravog načina života, pravilne prehrane i redovite tjelovježbe. U tome su Ministarstvo zdravstva i Ministarstvo znanosti i obrazovanja dali svoj doprinos izradom standarda prehrane u vrtićima i školama, kao i povećanjem broja školskih sati predviđenih za tjelesnu aktivnost. Poznato je da je prevencija najbolji način borbe protiv kroničnih nezaraznih bolesti. Kad govorimo o liječenju šećerne bolesti, ako iskreno i dobronamjerno razmotrimo mogućnosti liječenja u Republici Hrvatskoj, moramo priznati da su u Hrvatskoj osobama oboljelim od šećerne bolesti dostupni gotovo svi lijekovi za dijabetes kao bilo gdje u Europi i svijetu. Imamo moderne oralne antihiperglikemike, moderne inzuline i modernu tehnologiju za liječenje šećerne bolesti. Ako samo uzmemo u obzir veliki napredak u korištenju moderne tehnologije za kontrolu vrijednosti šećera kao i za isporuku inzulina u Republici Hrvatskoj, možemo biti itekako zadovoljni. Hrvatska je jedna od prvih zemalja u ovom dijelu Europe koja je oboljelima od tipa 1 šećerne bolesti omogućila korištenje modernih sustava za kontinuirano praćenje kretanja vrijednosti šećera.
U tijeku su brojne inicijative kojima se želi poboljšati ishode liječenja, ali i reorganizirati skrb za oboljele od šećerne bolesti
To je posebno važno kod djece i mladih osoba kod kojih su vrijednosti šećera u krvi izrazito varijabilne. S druge strane, djeca i odrasle osobe sa šećernom bolešću tipa 1 mogu dobiti inzulinsku pumpu na teret HZZO-a ako imaju medicinsku indikaciju za takav način liječenja. Iako se često može čuti da sadašnji broj inzulinskih pumpi koje HZZO godišnje nabavlja nije dostatan, i u tome ima velikih pomaka jer je u tijeku procjena godišnjih potreba za oboljele od šećerne bolesti tipa 1 u RH. Isto tako je djeci do osme godine života omogućeno da dobiju inzulinsku pumpu i uređaj za kontinuirano mjerenje šećera u potkožnom tkivu koji komunicira s inzulinskom pumpom i, kad djetetu prijeti hipoglikemija, inzulinska pumpa prestaje s isporukom inzulina. To je ogroman napredak u liječenju šećerne bolesti tipa 1. Dakle, puno toga za liječenje šećerne bolesti u Republici Hrvatskoj imamo. Međutim, ono što nemamo jest praćenje ishoda liječenja. I to je ono što je u Hrvatskoj prijeko potrebno. Samo praćenjem ishoda liječenja možemo poboljšati liječenje osoba sa šećernom bolešću u RH. Nerijetko se događa da oboljeli od šećerne bolesti primaju i po nekoliko lijekova za šećernu bolest, a i dalje se ne pridržavaju pravilne prehrane, tjelovježbe i općenito uputa koje su dobili od liječnika i medicinskih sestara edukatora. S druge strane, najvjerojatnije jedan ili čak više lijekova više nemaju koristi u liječenju, a oboljeli ih i dalje uzimaju. Ako još uzmemo u obzir i ustrajnost u uzimanju višestruke terapije za dijabetes, k tome još i terapije za arterijsku hipertenziju ili hiperkolesterolemiju…
Tada stvari postaju još kompliciranije. Zato nam treba moderan registar koji će pratiti sve ishode liječenja. Pri tome mislim ne samo na regulaciju šećera u krvi, već i na vrijednosti arterijskog tlaka, masnoća u krvi, prisutnost komplikacija bolesti itd. Poznato je da moderni lijekovi za šećernu bolest donose znatno manji rizik za pojavu hipoglikemije (vrijednosti šećera u krvi ispod granica normale) i povoljan učinak na tjelesnu masu. Osim toga, neki lijekovi su pokazali da mogu smanjiti kardiovaskularnu smrtnost i pojavnost kardiovaskularnih događaja – srčanog infarkta i moždanog udara. Takvi lijekovi uvelike mogu popraviti kvalitetu života oboljelih, a dugoročno i smanjiti troškove zdravstvenog sustava. Kad bi se pratili ishodi liječenja, vrlo vjerojatno bi neki od lijekova koji su sada na dopunskoj listi HZZO-a bili na osnovnoj, ali i obrnuto. I mislim da je to jedina mogućnost ako želimo unaprijediti skrb osoba sa šećernom bolešću.
U Republici Hrvatskoj godišnje se na liječenje osoba sa šećernom bolešću troši 4,6 milijardi kuna, što čini gotovo 20% proračuna HZZO-a. Od navedenog iznosa čak 88% čine troškovi liječenja kroničnih komplikacija. Ako još uzmemo u obzir da se u budućnosti očekuje dodatno povećanje broja oboljelih, onda je svima jasno da jedna bolest može ozbiljno utjecati na proračun zdravstvenog sustava. Ministarstvo zdravstva i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje usko surađuju s Hrvatskim društvom za dijabetes i bolesti metabolizma Hrvatskoga liječničkog zbora i Sveučilišnom klinikom “Vuk Vrhovac”, referentnim centrom za šećernu bolest. U tijeku su brojne inicijative kojima se želi poboljšati ishode liječenja, ali i reorganizirati skrb za oboljele od šećerne bolesti. Pri tome je važno jačati ulogu regionalnih centara za dijabetes u Rijeci, Osijeku i Splitu te učiniti jednako dostupnom dijabetološku skrb svim oboljelima u Republici Hrvatskoj neovisno o mjestu stanovanja.
U trenutku kad registar za šećernu bolest obuhvati sve oboljele, tada ćemo imati potpuni uvid u stvarnu situaciju liječenja šećerne bolesti u Republici Hrvatskoj i moći ćemo planirati daljnje aktivnosti. Neovisno o registru, neophodno je rano otkrivanje i pravovremeno liječenje šećerne bolesti jer samo na taj način možemo smanjiti troškove liječenja, ali i ono što je najvažnije, znatno unaprijediti kvalitetu života oboljelih.