"Smijati se sebi najvažnije je od svih znanja koje sam stekao"

Psihoterapeut i pisac Jorge Bucay (61) rođen je u Bue­nos Airesu, a živi na putu od Argentine prema Španjolskoj i Meksiku. U ponedjeljak 14. lipnja, svoje će kofere spustiti u Zagrebu, kamo ga dovodi predavanje koje će održati u kinu Europa u 19 sati. Širom svijeta poznat kao voditelj grupnih terapija, te slavan kao uspješan pisac s dvanaest uspješnica prodanih u milijunima primjeraka i prevedenih na dvadesetak jezika, predstavit će i roman “Voljeti se otvorenih očiju”, u izdanju nakladničke kuće Fraktura.

Kontakt, a ne spas

Pišete da smisao partnerstva nije spas već kontakt. Kako ga, u situaciji kad su partneri zatvoreni i puni gorčine, ostvariti?

Prvi je izazov prestati razmišljati o partneru kao o Spasitelju ili kao o sredstvu zadovoljavanja mojih potreba. Moj je partner to što jest, a ne ono što ja želim da bude. Možda mi partner najviše može pomoći tako da preispita moje najnezrelije aspekte kako bi mi pomogao da ih vidim i da tako izađe ono najbolje u meni.

Griješe li ljudi misleći da će nas ljubav spasiti, očekujući da partner ispuni sve naše praznine?

Ne samo da je pogrešno, nego je i izvor svih nesporazuma. Mi Gestalt terapeuti imamo jednu “molitvu” koja kaže: Nisam došao na ovaj svijet kako bih ispunio tvoja očekivanja. Ti nisi došao na ovaj svijet kako bi ispunio moja očekivanja. Jer ja sam ja, a ti si ti.


Vezu treba oplakati

Mnogi ljudi radije započinju nove veze nego što unaprijeđuju stare, čini im se da je rješenje krenuti ispočetka, umjesto uložiti napor u spašavanje postojećih odnosa. Što je ispravno?

Najbolje bi bilo, kad neka veza umre, da neko vrijeme budemo u žalosti zbog onoga što smo izgubili, a ne da ispunjavamo prazninu koju je ostavilo za sobom ono čega nije ni bilo.

Brakova je sve manje, razvoda sve više. Mora li ljubav biti sputana u braku i je li institucija braka postala prevaziđena?

Ne! Ali nesumnjivo jest institucija koja je na neki način ostala vezana uza neke strukture iz prošlosti. Na nama je da nađemo nova pravila i nove modele za partnere i brak koji bi odgovarali našemu vremenu. Ipak, ljubav će ostati, mislim, njegov temelj i potporni stupovi.

Mogla su se čuti razmišljanja kako je tehnologija 21. stoljeća uvelike pridonijela otuđenju ljudi, nestanku romantike. Istodobno, junaci vaše knjige susreću se u cyber spaceu. Je li internet, po vama, neprijatelj ili saveznik partnerima?

- Kao i svi znanstveni izumi, ovisi kako ih rabimo. Nuklearna je fisija i naš saveznik i naš najgori neprijatelj, ovisi o smjeru koji damo njezinoj moći.

Uvriježeno je reći da su muškarci s Marsa, žene s Venere. je li to doista tako i zašto se naše planete sudaraju??

- Ta ideja, iz knjige Johna Graya, vrlo je zanimljiva slika koja pokazuje da su muškarci i žene strukturalno i odgojno različiti. Ja sam oduševljen tim razlikama. I nije nužno da se planeti “sudare“, moramo potencirati ono najbolje u nama i učiti iz tih razlika.

Bio je taksist i klaun

Uskoro stižete u Hrvatsku. Je li prvi put? Znate li išta o našoj zemlji, našim piscima?

- O vašoj zemlji znam mnogo manje nego što bih volio znati. Moj će posjet biti dobra prilika da naučim više i da uživam u onome o čemu ponešto znam.

Dugo ste radili kao terapeut, pomagali ste parovima i pojedincima. Je li vam profesionalno znanje pomoglo u bliskim odnosima?

- I jest i nije. Doma, sa svojom ženom i djecom, nikad nisam terapeut, nego običan čovjek, koji čini iste pogreške kao drugi i pokušava naučiti iz njih.

Zarađivali ste kao prodavač, taksist, klaun... Što ste o životu naučili baveći se svim tim zanimanjima?

- Ovim redom: naučio sam iz tih poslova što od svega što jesam i što posjedujem može pomoći drugima, naučio sam pratiti druge onamo kamo žele ići, a ne onamo kamo bih ja htio da dođu i smijati se samomu sebi. To je najvažnije od svih životnih znanja koja sam stekao..