Oko 20 kilometara zapadno od Varaždina, desetak kilometara sjeverozapadno od Ivanca, dva kilometra zapadno od naselja Donja Voća, na Križnjakovom vrhu visokom 275 metara u istočnom dijelu Ravne gore, smjestila se špilja Vindija, po kojoj je nazvana i poznata varaždinska prehrambena tvrtka. Do špilje se dolazi kroz duboku usku dolinu potoka Šokot i kratkim usponom uz sjeveroistočnu padinu.
Od 1964. godine zaštićen je paleontološki spomenik prirode, a zaštićeno područje obuhvaća oko 1,14 hektara. Nazivaju je još i Križnjakovom i Lavskom jamom, a ubraja se u najznačajnija arheološka i paleontološka nalazišta Hrvatske, poznato i u svjetskim razmjerima zbog sačuvanog slijeda pleistocenskih sedimenata. Spiljske naslage taložile su se gotovo 400.000 godina, tijekom pleistocenske i holocenske epohe najmlađeg geološkog perioda kvartara. Špilja se sastoji od dvorane duljine 50 metara, visoke dvadest, a široke 28 metara u najširem dijelu. U njoj su pronađeni fosilni ostaci posljednjih neandertalaca i brojnih životinja, najviše izumrlih spiljskih medvjeda, zajedno s više tisuća kamenih i koštanih rukotvorina. Istraživanjima fosilnih kostiju neandertalaca iz Vindije utvrđeno je da u genomu suvremenog čovjeka ima neandertalskih gena. Ljudi su u spilji boravili od sredine paleolitika do srednjeg vijeka. Stručnjaci kažu da su vindijski neandertalci bili gracilnije građe i s nekim od obilježja modernih ljudi u anatomiji i kulturi. Ulaz u spilju zatvoren je mrežom, no može se kretati u predspiljskom prostoru.