Diana DeLonzor, autorica knjige Never Be Late Again, stalno je kasnila. Nije bitno kad bi ustala, kaže, mogla je ustati u šest, ali bi kasnila na posao u devet. Opominjali su je zbog toga na poslu, izgubila je prijatelje, a muž je uvijek bio ljutit na nju. Nije mogla podnijeti to što kasni, ali nikako to nije uspijevala promijeniti.
- Većina ljudi mrzi kasniti i pokušali su mnogo puta to ispraviti. No ljudi to ne razumiju. Misle da to radite kako biste iskontrolirali stvari, ili da ste sebični i bezobzirni. No stvar je puno složenija nego se čini - kaže DeLonzor.
U studiji koju je provela na sveučilištu San Francisco na 225 ispitanika otkrila je da oko 17 posto njih kronično kasne. Među njima je pronašla gotovo identične obrasce ponašanja. Ljudi koji su kasnili skloniji su odugovlačiti više, a imaju i probleme sa samokontrolom, što znači da su skloniji navikama poput prejedanja, opijanja, kockanja ili impulzivnog trošenja novca. Pokazivali su i sklonost adrenalinskim aktivnostima te teškoćama u koncentraciji, piše Huffingtonpost.
- Ljudi koji kronično kasne često se hrvaju s anksioznošću, neodlučnošću ili drugim psihološkim stanjima - govori psihologinja Pauline Wallin iz Camp Hilla u Pennsylvaniji.
Psiholog Jeff Conte sa sveučilišta San Diego kaže da postoje duboko ukorijenjene osobine ličnosti zbog kojih je teško iskorijeniti tu naviku.
- Reći "kasnitelju" da se pojavi na vrijeme je isto kao da kažete pretilima da ne jedu toliko puno. No uz pravi pristup i oni koji vječno kasne mogu to promijeniti na bolje.
Koji ste vi tip kasnitelja?
Prvi korak je svakako svijest o tome. Sjednite i razmislite kasnite li na sve dogovore ili samo u nekim situacijama? Kako se osjećate kad kasnite? Što uzrokuje kašnjenje?
Profesionalna organizatorica i stručnjakinja za produktivnost Julie Morgenstern klijente uvijek pita kasne li uvijek isto vrijeme ili ono varira. Ako se kasni približno isto vrijeme to ukazuje na neke psihološke prepreke. Kasnite li negdje 10 minuta u jednoj situaciji i 30 u drugoj, problem je vjerojatno mehaničke prirode i morate bolje organizirati svoje vrijeme
DeLonzor opisuje sedam vrsta ljudi koji kasne, ali većina ih spada u tri kategorije:
1. "Poštivatelj" rokova. Uživa u rješavanju problema u zadnji tren. Često tvrde da dobro funkcioniraju pod pritiskom. Ponekad je teško takvu osobu motivirati ako nema krize čak i kad to znači da kreiraju vlastitu. Jurnjava s jednog sastanka na drugi, njihov je način zavaravanja dosade.
2. Proizvođač. Treba obaviti što više stvari u što manje vremena. Takve se osobe bolje osjećaju kad križaju zadatke s liste. Proizvođači imaju tendenciju da podcjenjuju količinu vremena koje im je potrebno za rješavanje problema. Mrze gubiti vrijeme, pa će si sami isplanirati svaku minutu u danu. Smatraju da moraju obaviti "još jedan zadatak" i to je samo tehnička mogućnost za zadovoljavanje nekog psihičkog poremećaja.
3. Rastreseni profesor. Lako ih je omesti. Smatra se da rastresenost ima genetsku osnovu i varira od totalnog gubitka pažnje do nezapažanja sitnica. Oni mogu gubiti ključeve, zaboravljati imena i dogovore.
Ljudi se obično identificiraju s više od jednog tipa osobnosti. Ostala četiri su: racionalizator koji nikada u potpunosti ne priznaje da kasni (pa niti jednom u životu), dopuštatelj kojem općenito nedostaje samokontrole, utajivač koji pokušava kontrolirati osjećaj tjeskobe i niskog samopoštovanja kasneći, dok pobunjenik kasni kako bi utvrdio moć i to su najčešće muškarci.
Mnogi ljudi koji kasne imaju averziju od izlaska iz kuće i odjednom osjete potrebu da obave još nešto "jako važno" prije nego iskorače kroz vrata.