Poslodavac je dužan radniku osigurati takve uvjete rada na mjestu rada da se pri uobičajenom radnom procesu ne očekuju ozljede na radu ili pojava profesionalnih bolesti.
To konkretno znači najviši stupanj zaštite (sigurni strojevi, zaštita od pokretnih dijelova strojeva, zaštita od pada u ravnini – uredno označeni putovi kretanja bez zapreka, zaštita od padova s visine), razinu štetnosti (plinova, para dimova, aerosola) koji se neminovno oslobađaju tijekom radnog procesa i koje radnik može udahnuti i onih koji ulaze kroz kožu, kontrolirati da njihova koncentracija u radnim prostorima bude na razinama kod kojih ne može doći do oštećenja zdravlja.
Poslodavac treba osigurati što više zatvorenih sustava proizvodnje tako da radnik samo u slučaju incidenta, a ne uobičajeno, bude izložen najmanjoj mogućoj koncentraciji štetnih tvari. Gdje god je moguće, bez ometanja tehnološkog procesa, poslodavac mora zamijeniti toksičnu tvar manje toksičnom.
Ako se to ne može postići tzv. općim mjerama i tehnološkim procesom, poslodavac je dužan radno vrijeme organizirati tako da se promjenom ritma rada ili rotacijom radnika na različita mjesta rada izloženost smanji na prihvatljivu propisanu razinu. Uz to, poslodavac je dužan i teoretski i praktički osposobiti radnika da radi na siguran način, što znači da radnik mora znati s čime radi, koje su opasnosti za njegovo zdravlje i kako se on sam mora ponašati da si ne ugrozi zdravlje.
Dakle, i poslodavac i radnik snose odgovornost odgovornog ponašanja.
>>Trovanje, gluhoća, glavobolja - sve su to bolesti koje možemo 'zaraditi' na poslu
>>Evo što možete sami učiniti za zdravlje da ne obolite na poslu
>>Nakon operacije u trbuhu mu zaboravili 'špatulu' dugu 24 cm