Bile su to hitne operacije, svaka od pacijentica bila je u životnoj opasnosti. Srećom, svaka je od operacija prošla uspješno, a ja sam trčao s jedne na drugu, a vrijeme između bih potrošio tek na pranje ruku, dodaje liječnik.
Liječnik si nije mogao priuštiti odlazak na toalet te je odlučio trpjeti sve vrijeme dok je obavljao operacije.
– Dok sam došao do četvrte operacije, imao sam potpuno pun mjehur, a suzdržavao sam se jer je pacijent mogao iskrvariti u roku jedne minute. Prema kraju četvrte operacije, nisam više mogao izdržati, te sam ljubazno zamolio sestru da mi pomogne, no na kraju se ispostavilo da se nisam mogao osloniti na nju – rekao je.
Dodao je kako čovjek prosječno u mjehuru može čuvati oko 300 ml bez problema, pri 500 ml već trpi značajnu nelagodu i bolove, a on je imao litru!
– Dva dana poslije, dijagnosticirali su mi infekciju bubrega zbog boli koju sam osjećao na bokovima i visoke temperature. Danas sam u stabilnom stanju, no na ovakve stvari gledam malo drukčije. Dok god je pacijent stabilno, možete pokriti rez, obavijestiti sve oko sebe o situaciji te otrčati na toalet. Toliko zaslužujete. Obavljanje nužde bi vam oduzelo minimum vremena te vrlo vjerojatno ne biste prouzrokovali nikakvu štetu svojem pacijentu – zaključio je.
Žalosno je da je u Hrvatskoj jedan nogometaš više cijenjen nego 1000 liječnika. Žalosno.