Težak mu korak, a oči bježe u stranu dok stoji pred Zvjezdanom Vrčković Kečkeš. Ne govori puno, tu je zbog božićnog drvca, kaže, pa ako može dobiti jedan. Jedan manji.
Dokaz da nemaju ništa
On saginje glavu, a njegova kći, desetogodišnja djevojčica s plavih šiškama što proviruju kroz kapu, upija svaku Zvjezdaninu gestu. Dok ona za oca i kćer na stražnjem dijelu tržnice Savice bira jedno manje drvce, plavokosa djevojčica stišće zgrčenu očevu ruku iza leđa. Šutke mu traži pogled, znat će otac što mu tako želi reći. Znaju to svi koji ih promatraju, izdaje je dječji osmijeh, poskočila bi od sreće, ali pristojna je pa šuti. I potiho se smijulji.
Zvjezdana Vrčković Kečkeš (42) iz Lučkog, koja već tri godine uoči božićnih blagdana prodaje drvca iz vlastitog rasadnika, jučer ujutro, samo dva dana nakon što se jadala kako prodaja slabo ide, odlučila je podijeliti stotinu božićnih jela. Siromašnima.
– Najteže je pružiti ruku – kaže dok se već do podneva pronio glas kako se drvca na Savici dijele. Iako nije zatražila, oni koji su došli pred Zvjezdanu sa sobom su donosili socijalnu knjižicu. Dokazati da nemaju ništa.
“Znala sam što trebam”
– Ljudi jednostavno nemaju što za jelo i najmanje o čemu razmišljaju je kako će okititi bor. Nisam pekar da svima napravim kruh, ali dat ću ono što imam – priča ova majka dvoje djece. Povod njezinoj dobroj gesti, koja joj je samo jučer, dok su ljudi prilazili po borove, kako kaže, “otvorila oči u stvarni život”, san je koji je usnula.
– Zvučat će čudno, ali bio je to poseban san. Vjerski, tako bih ga nazvala. Jednostavno, kad sam se probudila, znala sam što ću napraviti – kaže Zvjezdana.
Ne ispituje siromašne sugrađane, i ne želi znati, objašnjava, jer teško bi “upila” sve sudbine.
Bog Vas blagoslovio.