Josip Juraj Strossmayer (Osijek, 1815. – Đakovo, 1905.) Biskup đakovačko-bosanski a potom i srijemski, jedan od najznačajnijih i najutjecajnijih Hrvata 19. stoljeća. Bio je veliki narodni prosvjetitelj, mecena, duhovni i politički vođa te predvodnik kulturnih trendova. Bio je inspiriran jugoslavizmom, hrvatskom nacionalno-integracijskom ideologijom, koju je sredinom 19. stoljeća formulirao u suradnji s Franjom Račkim.
Utemeljio je središnje hrvatske znanstvene i kulturne institucije. Godine 1866. utemeljio je Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti (tada JAZU) a 1874. obnovljeno Hrvatsko (danas zagrebačko) sveučilište. Sagradio je velebnu katedralu u Đakovu i zgradu HAZU-a u Zagrebu, te više škola i sjemeništa... Akademiji je darovao zbirku slika starih majstora (koja postaje temeljem Strossmayerove galerije 1884.), pomagao je rad hrvatskih škola i knjižnica, podupirao je časopise, novine, književnike, umjetnike i znanstvenike... Istaknuo se na Vatikanskom koncilu (1869.-1870.), gdje je održao čuveni govor protiv papine apsolutne nepogrješivosti. Bio je vođa Narodne stranke od 1860. do 1873. Zalagao se za ostvarenje hrvatskih nacionalnih interesa, pogotovu za sjedinjenje hrvatskih zemalja, građanske slobode i pravo uporabe hrvatskog jezika. Na kulturnom planu nastojao je slijediti napredne europske trendove. Nastojeći da Hrvatsku pozicionira uz napredne europske države, stvorena je Akademijina knjižnica, arhiv i galerija slika, kao najveće kulturne dragocjenosti hrvatskoga naroda.
Pomagao je i kulturne projekte susjednih naroda. Sudjelovao je u osnivanju tiskare na Cetinju, pomagao osnutak Matice slovenske, tiskao je prvu zbirku makedonskih i bugarskih narodnih pjesama braće Miladinova 1861. Djelovao je u duhu ujedinjenja Katoličke i Pravoslavne crkve, inicirao je kult slavenskog bogoslužja Ćirila i Metoda i tiskao glagoljske misale. Zaslužan je za potpisivanje konkordata između Vatikana i Crne Gore a radio je i na sličnom sporazumu Vatikana i Rusije. Podrijetlom je iz kroatizirane njemačke vojničke obitelji. Naime, njegov pradjed doselio se u Osijek iz Gornje Austrije i oženio Hrvaticom. Školovao se u Osijeku, Đakovu i Budimpešti, gdje 1834. stječe doktorat iz filozofije. Godine 1842. u Beču postaje i doktor teologije te profesor kanonskog prava na tamošnjem sveučilištu. Boraveći u Budimpešti i Beču aktivno pomaže Ilirskom pokretu u Hrvatskoj. Na prijedlog bana Jelačića 1849. imenovan je đakovačkim biskupom. Službovao je pod geslom \"Sve za vjeru i domovinu\". Umro je u 90. godini i sahranjen je u Đakovu. Njegovim imenom nazvane su ulice i trgovi u mnogim hrvatskim gradovima.
>>Prestigao Einsteina i podigao si spomenik od 75 knjiga radova