Sud Crkve: Brak nije valjan ako je partner spolno nemoćan

Jeste li znali da i crkvena vlast, baš kao i svjetovna, ima svoju zakonodavnu, izvršnu i sudsku "polugu"? Crkveni suci najviše posla imaju s parnicama tzv. ništavosti ženidbe jer, prema procjenama, za trećinu brakova sklopljenih u crkvi, a civilno razvedenih, traži se i crkveni razvod.

No, za razliku od civilnog suca, ako ženidbeni sud proglasi ništavost ženidbe, time je odlučio da ženidbe nije ni bilo!

Dr. sc. Slavko Zec, sudski vikar Krčke biskupije i profesor kanonskog prava na Teološkom fakultetu u Rijeci, među 50 je crkvenih pravnika u Hrvatskoj. Kad vodi parnice o ništavosti ženidbe, ne osjeća, kaže, razliku u odnosu na civilnog suca.

Simuliranje zrelosti

– To je časna i odgovorna služba koja traži visok stupanj poštenja. Sudac primjenjuje zakone i ne sudi na temelju osjećaja ili, Bože sačuvaj, pristranosti, već prema činjenicama, pa je zato važan dokazni postupak, a presuda se donosi na temelju prikupljenih dokaza i spisa s rezultatima istrage i činjenicama – kazao je dr. Zec.

U parnicama o ništavosti ženidbe tri su suca.

– Svaki ima svoju pamet i odlučuje kako će primijeniti zakon. Budući da smo različiti, može doći i do različite primjene, ali odluku donosi većina i time se osiguravaju objektivnost i dijeljenje pravednosti – kaže.

U ovakvim parnicama ulogu imaju i psihologija i psihijatrija jer se ništavost ženidbe traži i zbog psihičke nezrelosti, kad tražitelj tvrdi da nije bio zreo za brak.

– Mnogo je razloga za traženje ništavosti ženidbe. Netko, primjerice, kaže da je simulirao ženidbu, da je otišao tamo, ali zapravo nije htio sklopiti ženidbu; drugi je zatajio neku svoju osobinu koja može teško narušiti zajednicu, primjerice teški ovisnik koji je to uspješno skrivao. Ako se to dokaže, to je zlonamjerna prijevara da bi se s nekim ušlo u brak. To se odnosi na sve vrste ovisnosti, kod kojih je stvar kompleksnija jer je i pitanje koliko je ta osoba već "načeta" da može vršiti dužnosti koje se traže u braku – objašnjava dr. Zec.

Kako se valjanom ženidbom u kanonskom pravu smatra ona koju Crkva priznaje kao valjanu jer su je sklopile osobe sposobne za ženidbu s privolom u zakonitom kanonskom obliku, tako jedino odstupanje od toga može biti razlog traženja ništavosti. Ženidba je u prvom redu savez među krštenima kojim muškarac i žena uspostavljaju zajednicu svega života usmjerenu k dobru supruga te k rađanju i odgajanju potomstva. Kanonski su sposobni za ženidbu oni kod kojih nema osobnih zapreka za sklapanje ženidbe, primjerice dob – po kanonskom pravu mora biti navršena 16. godina za mušku i 14. za žensku osobu. A partneri žele poništenje braka i zbog prethodne ili trajne spolne nemoći, postojanja prijašnje ženidbene veze ili u slučaju da jedna osoba nije krštena ili ako postoji zavjet čistoće ili je primljen sveti red. Također, razlog "ništetnosti" može biti i otimanje ili zadržavanje osobe radi sklapanja ženidbe te ako radi ženidbe s nekim osoba ubije njezina ili svog ženidbenog druga! Ne smije biti krvnog srodstva jer "u pravoj liniji krvnoga srodstva nevaljana je ženidba među svim precima i potomcima, a u pobočnoj liniji sve do četvrtoga koljena", kako se opisuje u kanonu.

(Ne)postojanje ženidbene privole ipak je najčešći razlog parnice za utvrđivanje nevaljanosti ženidbe pa je nevaljana i ona sklopljena zbog prisile ili straha od kojeg se oslobađa ženidbom, a tu su još i neposjedovanje dovoljne uporabe razuma, manjak prosuđivanja i psihički razlozi zbog kojih se ne mogu preuzeti bračne obveze. Nedostatke je teško, ali moguće dokazati, a tako se zapravo dokazuje i sama volja za ženidbom.

Niste dužni trpjeti

Nedostaci su u kanonskom obliku rijetki, nastavlja Zec, jer bi to značilo da brak nije sklopio svećenik, da nije bilo svjedoka ili jedne osobe koja ga sklapa. No, za razliku od civilnih, u crkvenim parnicama utvrđuje se valjanost ili nevaljanost ženidbe do dana vjenčanja, odnosno dana privole, pa se ne može zatražiti ništavost ako je netko postao ovisnik tek u braku.

– U crkvenoj ženidbi uključen je život, mi kažemo sakramentalna milost, a Crkva poznaje i pojam žrtve i pojam križa koji treba nositi svaki dan, pa ako se poslije bilo što dogodi, to nije razlog za ništavost ženidbe – objašnjava dr. Zec, no ističe da Crkva ima rješenje i za slučajeve nasilja.

– Postoje ženidbeni sudovi i za slučajeve kada netko više ne može trpjeti. Mjerodavna crkvena vlast može dopustiti razdvojeni život jer nitko nije dužan cijeli život trpjeti i živjeti s nasilnikom. To se rješava u upravnom postupku – objašnjava dr. Zec. No, u razdvojenosti brak ipak postoji, pa nije dopušten drugi. No, ističe crkveni pravnik, za oba slučaja postoje i postupak savjetovanja, razgovori, upoznavanje, pa često ljudi počinju i sami vagati ima li smisla to što traže.