Tko je na Krku gladan, neka si da truda i pronađe Milohniće, malo selo na zapadnoj strani otoka u kojem zimi nema ni osamdeset stanovnika. Tu sjedne u hlad u Konobu Pud brest, u obnovljenoj staroj kamenoj seoskoj kući i naruči – domaće šurlice, makarone ili njoke. Neće se prevariti.
– O turistima sam se brinuo još kao osmogodišnjak! Vodio sam ih, uglavnom Nijemce i Austrijance dolje do crkvice sv. Krševana, koju je tada bilo teško pronaći u gustoj šumi. Riječ je o dragulju crkvene arhitekture iz 12. stoljeća, građena je romaničkim stilom. Sat vremena tamo, pa sat i nešto natrag. Kad bi mi, kao klincu vodiču, dali pet njemačkih maraka, odmah sam trčao u mali dućan po Ledo Snjeguljicu – sjeća se Vlatko Milohnić (44) svoje mladosti. U vrtu nedaleko konobe sami sade salatu, radič, pomidore, tikvice, patlidžane, a šparoge beru u obližnjoj šumi Čavlena. Vlatkova supruga Danijela radi ručno tjesteninu, a kći Laura poslužuje goste.
– Nedjeljom na Krku, još od davnina, ručak bez šurlice nije bio – nedjeljni ručak. Šurlice radim na tankoj igli za pletenje, svaku moram protrljati kroz ruke. S makarunima je slična priča, tijesto režem pa preko kažiprsta lijepim dva suprotna dijela. A njoke, njih nakon što ih narežem, svakog prođem na ribež za sir da bude hrapav – otkriva način izrade Danijela Milohnić. Preporučuju šurlice šefa kuhinje Karla na kojima su, osim Danijeline tjestenine i kozice, dimljene dagnje te šparoge iz obližnje šume. I pašticada "Pud brest" je sjajna, u njoj su njoki iz Milohnića. Za desert – zapečene palačinke s domaćom skutom.
– Zamislite, iz Baške nam dolaze isti gosti svaku večer na večeru! Pa zar tamo nema restorana? – ponosno pričaju Milohnići u Milohnićima. Nije čudno, tu se jede zaista dobro. Cijena za dvoje – 325 kuna. Dolje u Baški toliko danas cijene samo jedan biftek...