Tajnoviti otok Vis – Špilje i bunkeri, vino i jedriličari

Prije dolaska na Vis proveo sam jedno malo istraživanje među svojim prijateljima i poznanicima. Pitao sam tko je od njih sve bio barem jednom na Visu, a tko nije. Ne biste vjerovali koliko je sramotno malo njih koji su odgovorili potvrdno. Strašno. Neki su me pitali zašto bi išli tamo. Sad ću svima reći, polako.

Kao prvo, od Savudrije do Prevlake, a to vam garantiram, nigdje nećete bolje jesti. Viška je hrana drugačija, kao uostalom i većina svih stvari na tom otoku. Pa i sami gosti koji ga posjećuju. Vis je jedriličarski raj i nekako sam od prvog trenutka stekao dojam da je većina ponude upravo prilagođena jedriličarima. Čak sam u jednom trenutku na gradskoj rivi bio i ponosan kada sam shvatio da su ovdje, između ostalih, uplovili čak i neki Brazilci, pa Portugalci, gomila Španjolaca, puno Skandinavaca i Amerikanaca, troje Australaca. Zaista neobična slika za naše jadranske prilike. S obzirom na to da uvijek u priči mora biti i neki “ali”, evo jednog vrlo uobičajenog za Vis.

Hotel bez slova “o”

Naime, dva stara otočka hotela nisu zaslužila niti one tri zvjezdice kojima se kite. Na natpisu iznad ulaza u moj hotel “Issa” slovo “o” noću ne svijetli. Pomalo partizanski izgleda tako osakaćen u noći. Eh, da, kad već pričam o partizanima, tridesetak objekata nekadašnje vojske koja je otok i zatvorila za strance, bunkeri i atomska skloništa, spremišta za ratne brodove uklesana u stijene, sve to ključni su detalji turističke ponude. Raspitujući se za izlete koji nude obilazak tih mjesta, ali i zbog gubljenja reda zbog navale, shvatio sam da je ovo špica za sve od mladih europskih antifašista i obožavatelja lika i djela Che Guevare do nekih starijih Nijemaca koji su vjerojatno došli po nalogu svojih otaca koji su prije više od pola stoljeća bili nesposobni da osvoje ovo mjesto. Upozorili su me još u luci da otočanima ne pričam priče o tome kako je dobro što su bili izolirani pa im je to sačuvalo duh mjesta jer bi na to mogli loše reagirati. Tita, koji se ovdje sklonio nakon desanta na Drvar, smije se spominjati ograničeno, a pilote RAF-a koliko se želi. Iznenadilo me i prisjećanje na zaboravljen detalj da se JNA odavde povukla tek sredinom ‘92.

Tko god što rekao, upravo ta ratna povijest, od davnih ustanaka do Domovinskog rata, Vis danas čini posebno zanimljivim. No, činjenica je i da su neke druge stvari pritom nerazvijene. Gomile smeća blizu mog hotela, a tik do mora, zaista ne razumijem. Kao ni to da osim kafića Bejbi, Porat i jednog malog diska nisam pronašao drugo mjesto vrijedno trošenja još jedne noći. Tek možda odličan i jedini beach bar uz gradsku plažu u kojem se vrlo jeftino pije, a umire od smijeha badava. Pozdrav, Sondra, draga naša konobarice. Znaš, ja razumijem jezik kojim govoriš, i iza šanka i u viškoj verziji hrvatskog.

Raj na zemlji

Koliko je ovo mjesto ležerno shvatio sam jedne večeri kada sam s prijateljem ravno s tržnice na stol nekog kafića “uparkirao” nešto pršuta i sira. Ugostitelji se ovdje ne bune na takve stvari. Zatim sam se oduševio kada sam shvatio da je u luku pristao brod koji uokolo razvozi učitelje latinskih plesova. Kako mi koordinacija pokreta baš i nije jača strana, produžio sam dalje i – zapljeskao na otvorenoj sceni. Dok se po istarskim rivama prodaje plastika iz Kine i sladoledi od Likvija, ovdje su prvi red do mora bili poredani štandovi s knjigama. Raj na zemlji, eto kako sam ovo prokomentirao. Ne treba tome začina, ali ne mogu se oduprijeti.

Još iz zagrebačkog kluba Sedmice pamtim vino Roki’s. Original dolazi odavde, pa se tako na Visu može kušati i u istoimenoj taverni. Sve iz prve ruke. I nedostaje li vam nakon ove ugode još nešto, svakako krenite u brda pa zastanite na tren u selu neobičnog imena Žena Glava. Fotografirajte se kraj ploče jer to Facebooku, bili muško ili žensko, jednostavno odlično pristaje. Nemojte zbog samih sebe propustiti niti posjet Komiži. Zaista se isplati. I za kraj, onaj tko dođe na Vis, a ne otplovi na susjedno Biševo i pogleda Modru spilju, e taj stvarno ima problema. Sa samim sobom. Kao uostalom i sam Vis kada zapušu zimski vjetrovi, a svi turisti nestanu s otoka.