Najčuvenija zavjera protiv čovječanstva je iskrcavanje na Mjesec 1969. Ta objava da se netko iskrcao na naš prirodni satelit služila je samo da se propagira uspješnost SAD-a. Ambijentalisti nas plaše zagrijavanjem planeta. To je njihova zavjera. A farmaceutska industrija šuti o štetnosti cjepiva. Istodobno sprječava objavljivanje otkrića mladoga genija o lijeku za liječenje raka. Diana Spencer, znana kao Diana, princeza od Walesa ili Lady Di, poginula je u automobilskoj nesreći u Parizu 31. kolovoza 1997., a samo pola sata poslije smrti pojavile su se prve teorije zavjere prema kojima su je ubili agenti britanske tajne službe MI6... Mogli bismo do iznemoglosti nabrajati primjere o tzv. zavjerama kojima se obmanjuje svijet.
Od kada postoje društvene mreže povećao se i broj onih koji vjeruju osobama koje za sve događaje nalaze razloge u zavjerama. Oni koji žele prikazati stanje drukčijim od „stvarnosti“ su uglavnom moćnici, neki Spectre iz jamesbondovskih filmova, koji se ne žele odreći vlasti i prepustiti narodu svoje bogatstvo. Čak je i napad na poslovne tornjeve u New Yorku 11. rujna 2001. bio plod zavjere. Ima onih koji kažu da su tornjeve dali srušiti njihovi vlasnici, jer im se to financijski isplatilo, kao i onih koji za sve optužuju Židove itd.
Zabranjeni dokumenti
Fizičar iz Oxforda David Robert Grimes načinio je studiju po kojoj se može izračunati je li nešto vjerodostojno ili je riječ o zavjeri, te je to objavio na portalu Plos One, koji vodi tim od više od 6000 akademskih stručnjaka. Grimes je na temelju računanja broja osoba koje su mogle znati za neku zavjeru došao do rezultata bi li se ta zavjera mogla otkriti ili ne. Dakako, nisu mračne sile te koje stvaraju zavjere kako bi plašile ljude, ali je i istina da ima ljudi koji pokoji put žele iskriviti stvarnost.
Pitanje je, dakle, koliko te zavjere ili urote mogu izdržati prije negoli ih se otkrije. Grimes je analizirao dinamiku nekih stvarnih zavjera. Analizirao je tri stvarna slučaja zavjere i vrijeme koje je proteklo do njihova otkrića. To su zavjere američke Agencije za nacionalnu sigurnost koja je špijunirala, a što je obznanio Edward Snowden, zatim slučaj FBI-a s lažnim iskazima forenzičara i slučaj nepotrebnih eksperimenata u liječenju sifilisa u SAD-u.
Najpoznatiji i najnoviji događaj je iz 2013. godine, kada je Edward Snowden otkrio postojanje špijunske aktivnosti američke sigurnosne agencije (National Security Agency). O toj špijunaži znalo je oko 30 tisuća osoba i trajala je pet-šest godina. Edward Joseph Snowden (33), bivši zaposlenik CIA-e i NSA, te privatnih kompanija na poslovima unutar sustava NSA, objavio je tajne dokumente koji su pokazali postojanje tajnih projekata nadziranja kao npr. PRISM i Boundless informant, te dokumente koji pokazuju da je SAD provodio hakerske napade na računala diljem svijeta, između ostalog i tijekom sastanka G-20 u Londonu 2009., u Hong Kongu kao i Kini.
Snowden je predao dokumente novinarima Guardiana i Washington Posta u lipnju 2013. U SAD-u odmah je pokrenut kazneni progon protiv Snowdena zbog špijunaže i od tada je u bijegu pred američkim vlastima. Objavio je i dokumente koji upućuju na to da su američke tajne službe prisluškivale više od deset godina i mobitel njemačke kancelarke Angele Merkel. Europski parlament je s 284 glasa „za“ i 281 „protiv“ zatražio od država članica povlačenje optužbi protiv Snowdena.
Priznaje mu se status branitelja ljudskih prava. Snowden je kazao kako je sve objavio kako bi ljudi doznali što se „čini u njihovo ime protiv njih“. Njegovo objavljivanje dokumenata potvrdilo je dugogodišnju sumnju da je nadzor koji provodi NSA u SAD-u mnogo invazivniji i od onoga što se sumnjalo.
Drugi slučaj koji je Grimes uzeo u razmatranje za dobivanje formule je skandal s analizama koje su upotrebljavali forenzičari FBI-a za „otkrivanje“ krivaca u istragama. Skandal je otkriven 1998., a za krive analize znalo je oko 500 osoba FBI-a i pokrivalo slučaj. Tijekom dva desetljeća elitna forenzičarska ekipa FBI-a davala je krive podatke u kaznenim procesima. FBI i američko pravosuđe priznali su da su laboratoriji iskazivali pogrešne rezultate analiza kako bi se tužiteljstvu dala prilika za pokretanje optužnica u više od 95 posto od 268 izučenih slučajeva.
List Washington Post objavio je da su se lažne analize odnosile i na 32 osuđenika na smrt, od kojih ih je 14 umrlo u zatvoru ili je nad njima izvršena smrtna kazna. Uglavnom je riječ o analizi kose. Forenzičari su lažno svjedočili, i to u slučajevima za teška krivična djela, poput silovanja i ubojstava, a ta svjedočenja su uvijek išla u korist tužitelja. Od 28 ispitivača koji rade u laboratoriju FBI-a za ispitivanje kose, 26 su precjenjivali forenzičke nalaze tako da olakšaju tužitelju posao. Riječ je o jednom od najvećih skandala u SAD-u.
Treći slučaj koji je razmatrao Grimes je studija sifilisa Pelkola (1932.–1972.) u Tuskegeeju u SAD-u, gdje je 399 ispitanika, uglavnom siromašnih i nepismenih crnih nadničara, postalo predmetom proučavanja simptoma i terapije sifilisa. Eksperiment sa sifilisom u Tuskegeeju trebao se okončati početkom četrdesetih godina kada se utvrdilo da na bolest djeluje penicilin, ali je nastavljen. Za eksperiment je znalo oko 6700 osoba i istina je izašla na vidjelo tek nakon deset godina.
Na osnovi podataka dobivenih analizom tri stvarna slučaja zataškavanja (stvarne zavjere) i prolaska vremena do njihova otkrića, Grimes je načinio neku vrstu jednadžbe za izračun vjerojatnosti da neka zavjera bude otkrivena curenjem vijesti ili slučajnošću. Formula se mijenja prema događaju, ali postoji jedno temeljno pravilo, odnosno trajanje zavjere je obrnuto proporcionalno broju osoba koje sudjeluju u zavjeri.
NASA lažirala Mjesec
Grimes je na matematički način poništio teorije o zavjeri, na primjer, lažnog iskrcavanja američkih astronauta na Mjesec. Tih šezdesetih godina u NASA-i je radilo više od 411 tisuća osoba i da je iskrcavanje na Mjesec bilo lažno, onda bi se to otkrilo za tri godine i osam mjeseci. Otac teorije zavjere o slijetanju na Mjesec je Bill Kaysing, koji je u suradnji s Randyjem Reidom napisao 1976. knjigu „Nikada nismo bili na Mjesecu“ (We Never Went to the Moon), u kojoj iznosi kako u vrijeme njegova rada (od 1957. do 1963.) u kompaniji Rocketdyne, koja je projektirala i motore za raketu Saturn V, nije bilo tehničkih mogućnosti stvaranja raketnog motora za put do Mjeseca. Jedna od organizacija koja je otvoreno optužila NASA-u da je lažirala slijetanje na Mjesec bila je Flat Earth Society, koja promiče vjerovanje da je Zemlja ravna ploča.
Bill Kaysing je završio studij engleskog jezika i književnosti (Bachelor of Arts) na kalifornijskom sveučilištu, a ne inženjerski studij. Radio je kao voditelj publikacija, a kompanija Rocketdyne radila je samo motore rakete Saturn V, a ne i za program Apollo. Osim toga, Kaysing je napustio Rocketdyne 1963., šest godina prije slijetanja čovjeka na Mjesec. Ipak je svojom knjigom pokrenuo niz teorija zavjere o slijetanju na Mjesec.
Čak je ustvrdio kako je snimanje lažnog spuštanja na Mjesec bilo povjereno redatelju Stanleyu Kubricku, čuvenom i po filmu „2001: Odiseja u svemiru“. Kubrick je, navodno, bio ucijenjen da će se objaviti kako je njegov brat Raul bio povezan s Komunističkom partijom ne bude li načinio film o „primjesečanju“ čovjeka. I to je više nego izmišljotina, jer Stanley Kubrick nije imao brata, već samo sestru Barbaru Mary, rođenu 1934. Čak je izmišljeno i da je Kubrick snimio film u bazi Norton Air Force u San Bernardinu. Teorije zavjere dobile su i svoje filmove, a najpoznatiji je film Capricorn One iz 1978. o lažiranju slijetanja na Mars u režiji Petera Hyamsa. U filmu se iznosi da NASA nije imala novca za organiziranje leta na Mars, da je u TV studiju snimljen navodni dolazak čovjeka na Crveni planet. No, 17. srpnja 2009., NASA je objavila slike slijetanja na Mjesec svih Apolla (Apollo 11, Apollo 14, Apollo 15, Apollo 16 i Apollo 17) snimljenih za vrijeme misije Reconnaissance Orbiter.
Na slikama se vide ostaci letjelica na površini Mjeseca. U rujnu 2011. sonda Lunar Reconnaissance Orbiter stigla je na samo 25 km od Mjesečeve površine i snimila nove slike ostataka Apolla. Ipak i dalje se objavljuju teorije zavjere o slijetanju čovjeka na Mjesec. Ljude privlače takve teme, pa razni pisci i scenaristi pokušavaju zaraditi na teorijama zavjere, koje uvijek polaze od toga da za ostvarenje pravog projekta nije bilo novca, pa se smislila prijevara, urota. Prema Grimesovoj računici, na lažnom prikazivanju klimatskih promjena trebalo bi raditi oko 405 tisuća osoba i bile bi razotkrivene za tri godine i devet mjeseci. Za prijevaru s opasnim cjepivima trebalo bi uključiti oko 736 osoba, među kojima ne samo one iz velikih farmaceutskih industrija, nego i iz Međunarodne zdravstvene organizacije. Ta bi laž mogla trajati tri godine i dva mjeseca.
U sakrivanju lijeka za izlječenje raka trebala bi sudjelovati farmaceutska industrija, oko 714 tisuća osoba, i to sakrivanje bi se otkrilo za tri godine i tri mjeseca. Dakle, svi navedeni primjeri već bi trebali biti razotkriveni da su zavjere. Prema izračunu Grimesa, da bi se zadržalo tajnom najmanje pet godina neku zavjeru, za nju bi mogla znati najviše 2521 osoba. Desetogodišnje trajanje tajne o nekoj zavjeri trajalo bi samo ako bi o njoj znalo manje od tisuću osoba.
Novi svjetski poredak
Da bi neka zavjera trajala jedno stoljeće prije negoli bi bila otkrivena za nju bi moralo znati manje od sto osoba. Teorije zavjera ili urota nailaze na plodno tlo kako ljevičara tako i desničara. Desničari drže kako je sve usmjereno protiv njihova naroda, a ljevičari za urote okrivljuju bankare i industrijalce. Teorija o novom svjetskom poretku (eng. New World Order ili NWO, a latinski Novus ordo mundi) govori o zavjeri skupine bankara i moćnika za preuzimanje vlasti nad cijelim svijetom.
Ta teorija tvrdi kako mala skupina međunarodnih elita kontrolira i manipulira vladama, industrijom i medijima. Oni su uzrokovali i većinu ratova, te imaju odlučujući utjecaj na svjetsko gospodarstvo i namjerno uzrokuju inflacije i krize. Trilateralna komisija i grupa Bilderberg su, prema toj teoriji, dijelovi moćnika koji odlučuju o svemu u svijetu.
Teorija o NWO ima korijene u 19. stoljeću, odnosno početkom 20. stoljeća je poslovni čovjek Cecil Rhodes teorizirao kako bi Britanski Imperij i SAD trebali stvoriti jedinstvenu vladu na Zemlji koja bi dovela do općeg mira. Rhodes je osnovao i bratovštinu Rhodes Scholarship koja je trebala ujediniti lidere nove svjetske vlade.
Misli ili pretpostavke o zavjerama često su vezane uz ideologije na koje ne može utjecati razum. Sada imamo računicu po kojoj se može izračunati kada bi neka zavjera, ako je takvom, mogla biti otkrivena. No, zasigurno, pobornike teorija o zavjerama neće omesti ni matematika. Ako je nešto shvaćeno kao zavjera, onda je to zavjera i točka.•
>> Novi detalji o smrti Putinova pomoćnika potaknuli teorije zavjere