Empatija, strpljenje i nesebičnost samo su neke od idealnih osobina koje će roditelji utjeloviti dok odgajaju svoju djecu - osim ako nemate narcisoidnog roditelja. To može utjecati na vaše mentalno i emocionalno zdravlje, samopouzdanje, pa čak i na vaše druge odnose u odrasloj dobi. Stručnjaci kažu da je prvi korak prema izlječenju biti svjestan znakova da je vaš roditelj narcis – i da niste vi krivi što nisu mogli zadovoljiti neke od vaših temeljnih potreba.
Prema Carlu Nassaru, licenciranom profesionalnom savjetniku koji se specijalizirao za obiteljske odnose, narcisoidni roditelji očekuju od svoje djece da toleriraju sve njihove dramatične i nepredvidive promjene raspoloženja. A budući da zauzimaju toliko emocionalnog prostora u vezi, "naučiš potiskivati vlastite emocije", kaže. Kada vam je teško, možda ćete otkriti da vaš roditelj nije u stanju biti uz vas emocionalno—i da vrlo brzo preusmjere razgovor natrag na svoje emocionalne borbe.
Često ostavljate sve u bilo kojem trenutku kako biste se pobrinuli za roditeljske potrebe? A ako to ne učinite — dajući prednost vlastitim potrebama — ima li ozbiljnih posljedica? S vremenom, narcisoidni roditelji suptilno ojačavaju ideju da je vaš posao brinuti se za njih, a ne obrnuto, kaže Nassar. Na kraju naučite da morate potisnuti vlastite osjećaje i želje u stranu kako biste bili voljeni od strane roditelja. Nassar primjećuje da ova dinamika često može imati dugotrajan učinak koji krvari u odrasloj dobi. Djeca roditelja s narcisoidnim sklonostima često se nađu u vezama ili čak poslovima gdje imaju ulogu skrbnika i mogu imati poteškoća u priznavanju ili izražavanju vlastitih potreba.
Dok ste odrastali, vaš je roditelj možda čitao vaš dnevnik ili poruke, ili je s vama dijelio neprikladne osobne podatke. Sada, dok ste odrasla osoba, često mogu svratiti nenajavljeni ili se pokušati umiješati u vaše bračne nesuglasice. Sva ova ponašanja znakovi su loših granica, koje su vrlo česte u odnosima s narcisoidnom majkom ili ocem. Kao što Nassar kaže, narcisoidni roditelji ne vide ta djela kao nasilništvo, jer osjećaju da imaju pravo na sve u životu svog djeteta. Oni vjeruju da su iznad pravila i ograničenja te će ili izravno ignorirati granice koje pokušavate postaviti, odgurnuti ih ili pronaći rupe u njima. Možda vam je vrlo teško reći ne stvarima ili povući granice s ljudima u vašem životu oko toga kakva vrsta ponašanja nije prihvatljiva, kaže Nassar. To je djelomično zato što niste odrasli s nekim tko vam je oblikovao zdrave granice—a također djelomično zato što vaš roditelj nikada nije pokazao poštovanje prema vašim granicama.
Roditelji koji su mentalno i emocionalno zdravi osjećaju ponos i radost kada njihova djeca uspiju. Ali narcisoidni roditelj imat će problema s priznavanjem vaših pobjeda jer oni skreću fokus s njihovih, kaže Michele Leno, ovlaštena psihologinja i osnivačica/vlasnica DML Psychological Services. Dakle, oni će ili umanjiti ono što ste postigli ili će si nekako pripisati zasluge za vaša postignuća. "Narcisi se trebaju osjećati priznatima", objašnjava Leno. "Postanu tjeskobni ako nisu u središtu pozornosti." Iako vam možda neće u lice priznati vaše uspjehe, Shari B. Kaplan, licencirana klinička socijalna radnica i osnivačica Cannectd Wellnessa, kaže da nije neuobičajeno da se narcisoidni roditelji hvale drugima o tome što vam se događa u životu. To im je često samo način da love pohvale o svom roditeljstvu.
Ako imate narcisoidnog roditelja, velike su šanse da ste rijetko, ako ikada, čuli iskrenu ispriku. Zapravo, Nassar i Leno kažu da će narcisi često prebaciti krivnju natrag na vas tako da nikada ne moraju priznati svoje nedjela. Na primjer, mogli bi inzistirati na tome da se nikad ne bi nepozvani pojavili u vašoj kući da ste ih ranije nazvali. Ili se mogu "ispričati" bez preuzimanja ikakve odgovornosti, govoreći stvari poput: "Žao mi je što se tako osjećaš", "Žao mi je što smo se posvađali" ili "Žao mi je što nisi mogao jednostavno shvatiti da sam se šalio." Kao odrasla osoba, možda ćete otkriti da često preuzimate odgovornost za stvari koje nisu vaša krivnja, kaže Nassar. To je zato što vas je vaš narcisoidni roditelj u biti natjerao da vjerujete da ste vi uvijek krivi.