Terraneo: Božanstveno-bolnom bukom MBV 'razvalio' osjetila

I drugog dana ovogodišnjeg Terraneo festivala izostala je značajnija posjećenost na prvim nastupima pa su solidni Bosnian Rainbow te punkerice Punčke svirale pred svega dvjestotinjak ljudi. Visoke temperature i neizdrživo sunce teško su mogli natjerati na raniji bijeg s plaža i dolazak u bivšu vojarnu Bribirskih knezova. Tek pred početak Gang of Four počela se skupljati značajnija brojka posjetitelja, a među njima bilo je i onih koji su odrasli uz legende iz Leedsa. Hrvatska publika i britanski post punkeri stari su znanci, sve od početka 80-ih kada je Andy Gill s početnim postavom svirao u Zagrebu. Taj koncert ostao je zabilježen kao jedan od prvih nastupa nekog progresivnijeg benda sa zapada u exJU, a kultni status ponovo je potvrdila i zainteresiranost mlađih generacija za nasljeđe iz kojeg inspiraciju crpi plejada aktualnih izvođača poput Franza Ferdinanda, Liarsa, Rapturea... I punih 35 godina nakon izlaska Entertaimenta, stari lisac Gill dostojno drži lidersku palicu u ruci, a bespoštedna kritika političko-društvenih anomalija i dalje zvuči toliko svježe. Ovoga puta kao metafora suvremene banalnosti i ljudske patnje poslužila je jedna mikrovalka. Na odobravanje obožavatelja izložena je repetitivnim udarcima u ritmu He'd Send In The Army te pretvorena u još jedno ''oštećeno dobro'', izrabljen produkt koji će posljednje počivalište pronaći na otpadu. Jako dobar nastup doveden je do vrhunca hitovima To Hell With Poverty!, At Home He's Tourist i I Love a Men In Uniform nakon čega su prisutni zadovoljno ostali čekati početak Calexica. Tex-mex amerikana ukomponirana s latinskim ritmovima u filmske orkestracije idealan je ljetni soundtrack pa je veliki odaziv publike bio i očekivan. Iako okvirno dobar, Calexico je, više u''štimungu'' negoli kvaliteti, varirao pa je na mahove mariachi trubama i puhačkim dionicama podizao atmosferu da bi je u sljedećim trenutcima spuštao. Šteta, jer je nastup time izgubio na ujednačenosti što bi pažljivijim redoslijedom uradaka Joey i John lako mogli izbjeći. Dugoočekivani izlazak novog albuma i konačnog dolaska pionira shoegazea u Hrvatsku stvorio je gužvu pred početak My Bloody Valentinea. Iako su zid zvučnika i sva sila pojačala dovučenih na pozornicu, kao i dijeljenje čepića za uši sugerirali što slijedi, najbučniji atak na osjetilo sluha u povijesti festivala, ali i ovih prostora nikoga nije ostavio ravnodušnim. Desetkovao je i posjetitelje, pa je do kraja božanstvene i na momente bolne noise elegije, ispred pozornice ostala tek najvjernija svita poklonika Shieldsovih maestralnih distorzivnih tekstura. Nove pjesme kao dirljivo melodična Only Tomorrow izvrsno su se stopile sa starim hitovima poput Cigarette in Your Bed, To Here Knows When, Feed Me With Your Kiss ili vanserijske You Made Me Realise. Protutnjavši repertoarom Kevin i Bilinda očekivano su izmijenili niz gitara dok su se Colm i Debbie pobrinuli za ritam sekcije, a peta karika Jen balansirala između syntha i gitare. Priuštivši koncert za pamćenje, MBV je, sportskim rječnikom, podigao ljestvicu toliko visoko da je teško pretpostaviti kako će je itko ubrzo dosegnuti. Unatoč moćnom indie-rock trojcu na glavnom Terra stageu, za najposjećeniji koncert pobrinuo se Dubioza kolektiv. Centrirajući masu od 10.000 posjetitelja, uz općeprihvaćene ska-rap-reggae ritmove pošteno su rasplesali posjetitelje koji su jedva čekali pustiti grla na Krivo je more, Valtera, One more Time, Recesiju, Volio BiH...Prije njih dobar odaziv na Aqua stageu zabilježili su i Postolar Triper te trojac Duncan Sheik svirajući covere daleko renomiranijih izvođača od Tears for Fears pa sve do Radioheda. Posljednji dan iščekuju se nastupi Wu-Tang Clana, Aloe Blacc, The Cribsa i mnogih drugih. >>Spektakularni Prodigy bacio u trans 15.000 posjetitelja