Jedrenjak “Posejdon”, prvi na Jadranu sagrađen isključivo za turistička putovanja, te je ‘74. plovio tek drugu sezonu. Mladi Hans Stadlbauer, u to vrijeme još neafirmirani njemački glumac, tog je ljeta znao kamo će na more, bit će to Hrvatska. Ali, nije htio klasično, statično ljetovanje i izležavanje na plaži. Susret je bio neizbježan, a ljubav još uvijek traje. Popularni njemački glumac, kojeg je kroz gledanu televizijsku seriju “Lugarnica” upoznala i hrvatska publika, počev od tada svake godine ljetuje na “Posejdonu”, a na tom jedinstvenom brodu upravo i sada krstari negdje oko Lošinja i Cresa.
Poznati Bavarac i jedini glumac koji je u “Lugarnici” bio od prve do zadnje epizode, prvi susret s “Posejdonom”, kapetanom Tonijem i, uostalom, Hrvatskom, pamti kao da je bilo jučer.
Prvog ljeta sam
– Tog sam ljeta stigao sam. Bio sam mlad, 27 godina, i društvo mi nije bilo teško naći. Hrvatska je u to vrijeme bila vrlo povoljna zemlja za odmor, što mi nije bilo nevažno s obzirom na moj tadašnji tanašni novčanik – prisjeća se simpatični i odani njemački gost. – Odmah sam se zaljubio i u zemlju i u ljude. Za razliku od nekih drugih domaćina na Mediteranu, u Hrvatskoj sam se od prvog dana osjećao spokojno, ljudi su pošteni, osjećao sam se kao da sam među svojima. I na samom brodu mi je od tog prvog dolaska bilo jako ugodno, na neki način kao da sam kod svoje kuće. Sjećam se da sam to ljeto sedmodnevno krstarenje platio 240 njemačkih maraka. Bilo je prekrasno, a povrh svega, bio sam iznenađen obiljem hrane za ručak, recimo, koji je i na brodu uključivao od juhe i glavnog jela do deserta. Međutim, skromnom doručku sam se čudio svako jutro, uvijek samo kruh i namaz. Vrlo brzo se i to promijenilo nabolje – prisjeća se sa smiješkom detalja svog ljetovanja prije 41 godinu.
Sjećanja se u međuvremenu nakupilo more, slijedila su ljetovanja s prijateljima ili zatvorenim društvima koja bi samo za sebe zakupila cijeli “Posejdon”. Kasnije uspomene vezane su uz obitelj, a naš je Hans čak u mirovinu otpratio “Posejdonova” kapetana i vlasnika Tonija Gulića. Posljednjih nekoliko godina sa svojom boljom polovicom, Marianne Rappenglück, plovi pod jedrima što ih razvija Tonijev sin Kristijan, koji još nije ni hodao kad su stari vukovi, Toni i Hans, za sobom već uvelike ostavljali jadranske brazde.
– Na sreću, ono što sam kod vas zavolio u početku – ljudi, hrana, vaša vina i prekrasno more – nisu se promijenili – kaže Hans, a mišljenje dijeli i Marianne, s kojom je u braku od 2012. – Jadran je najljepši dio Mediterana. Bili smo i u Španjolskoj, Grčkoj..., ali tamo je već zakoračio masovni turizam i nigdje nam se ne sviđa kao ovdje – kaže gospođa Marianne, također glumica.
Ne bi velike hotele
Upravo je masovnost ono od čega ti vjerni hrvatski gosti najviše strahuju gledajući razvoj našeg turizma i svake sezone na jadranskoj obali sve više i više turista.
– Vjerujte nam, hotelski mastodonti s tisuću kreveta vam nikako ne trebaju, to bi bio promašaj – vele naši gosti, koji preferiraju očuvani krajolik i kojima odmor u Hrvatskoj zasad kvare samo party-brodovi. – Svi su brodovi vezani u istoj luci, a mladi tulumare do četiri-pet ujutro. Od njih nema spavanja i moralo bi se na neki način riješiti da se i jednima i drugima pruži ono radi čega su došli na odmor, a da pritom jedni drugima ne smetamo. Osim toga, mislimo da hrvatska obala ni zbog sebe ne bi trebala postati neka nova Ibiza – smatra njemački par.
Dok uživaju u ljepotama Kvarnera, pitomim mjestašcima i skrovitim uvalama, nikakvih dvojbi oko toga gdje će ljetovati dogodine nemaju.
– Dakako, u Hrvatskoj! I ne samo mi, nego i tisuće i tisuće mojih sunarodnjaka koje sam zarazio ljubavlju prema hrvatskom Jadranu – kaže Hans, koji je tijekom protekla četiri desetljeća stekao u Hrvatskoj brojne prijatelje i otkrio mnoge sličnosti između Hrvata i Bavaraca. – Dosta smo slični po karakterima. I jedni i drugi smo pouzdani i vrijedni ljudi – ocjenjuje Hans.
Nijemac iz Münchena za Hrvatsku ima samo riječi hvale.
– Svaki put kad dođem vidim napredak. I u turizmu, gdje se usluga stalno unapređuje, i općenito. Hrvatska je na dobrom putu – veli Hans, kojem se za njegovu četrdesetogodišnju odanost Jadranu u petak navečer u Rijeci na malom domjenku posebno zahvalila Irena Peršić-Živadinov, direktorica TZ Kvarnera, gdje Hans Stadlbauer i najčešće ljetuje. Zahvala je posve zaslužena. Hrvatska ima natprosječno puno gostiju koji se vraćaju. Svake sezone tek petina dolazi prvi put, svi ostali su “ponavljači”, ali onih koji dolaze dulje od četiri desetljeća ipak nema puno.