Tko sam to ja? Pitanje koje vodi do puta sreće

Tko sam to ja? Ovo pitanje, barem jednom u životu, postavi si svako ljudsko biće. Najčešće to pitanje postavljamo sebi kad se već poprilično udaljimo od svoje suštine, živeći život kroz slijeđenje tuđih normi i pravila.

Neki ga postave u trenutku kad imaju sve što su ikad željeli, a ne osjećaju spokoj i sreću. Neki ga postave kad se ozbiljno razbole. Neki kad zaglave u svakodnevici punoj izazova i ne vide rješenje. Nema pravila, osim da ga uglavnom svi, prije ili poslije, postavimo sami sebi.

Jeste li se ikad zapitali zašto to pitanje postavljamo sebi, a ne nekom drugom? Upravo zato, što to suštinsko pitanje dolazi iz naše suštine, kad smo spremni za odgovore na njega. Uvijek ga postavimo samo i isključivo onda kad smo spremni konačno se vratiti svojoj suštini.

Zato se suština, koju ja zovem dušom, pobrine da konačno u svoj toj buci misli, uvjerenja, pretpostavki, pravila, tuđih mišljenja... konačno čujemo to pitanje “tko sam to ja”! Ako ste si ga već postavili, čestitajte si! Čak i ako nemate odgovor i za njim tragate već godinama, čestitajte si. Upravo to pitanje znak je da ste povezani sa svojom suštinom, samo je još jasno ne čujete, jer još uvijek više slijedite druge i njihova mišljenja ili strah i krivnju unutar sebe.

Ovaj tekst pišem da vas ohrabrim da je postavljanje tog pitanja početak i to ogroman. Sve što nam spušta razinu energije u tijelu i dovodi nas do toga da se osjećamo loše u svojoj koži, ima svoje ime. To je ime laž. Dakle, sve što osjećate i mislite, a od toga se ne osjećate dobro, to nije vaša istina.

Samo laž ima moć spustiti nam energetski status tijela, držati nas u negativnim mislima i obrascima... Laž je nešto što je suprotno istini. A što je istina? Istina je za nas ono što nam podiže energiju u tijelu, od čega se osjećamo dobro, životno, radosno, moćno, kreativno, zdravo... Svatko ima svoju istinu, jer svatko ima različitu razinu svijesti. Ne treba suditi o istinama.

Zabačenom plemenu u npr. Africi istina je jedna, a nama europejcima sasvim druga. Međutim, čak i da su različite, ako podižu energiju, onda služe i istina su za one koji ih žive. Jedina neistina je osjećaj straha (osim onog koji je tu prirodno dan da nas čuva od opasnosti, npr. instinktivni strah od zmije), krivnje, srama i žrtvovanja.

Takvi osjećaji spuštaju razinu naše životne energije i kao takvi ne mogu biti ništa drugo osim neistine. Tijelo nam govori da je neistina, tako da spušta razinu energije. Univerzum je sačinjen od energije i čim energija ne kola protočno tijelom, znači da smo kroz neistinu ugušili život u sebi, energiju u sebi.

Stoga, svaki osjećaj krivnje, straha, srama ili bilo koji osjećaj koji nam spušta energiju, prenosi nam samo jednu jedinu informaciju, a to je da nismo na pravom putu, da nismo povezani sa svojom suštinom i da slijedimo neistinu, a ne istinu svoje duše.

Kad više vjerujemo drugima nego sebi, onda predajemo svoju moć onima kojima ili onom u što vjerujemo. Jedino kome trebate vjerovati je vaša duša, vaša suština. Duša s vama komunicira putem vaših osjećaja. Kad vam pošalje osjećaj koji vam diže energiju, to je istina.

Kad osjetite osjećaj koji vam spušta energiju, to je laž. Dakle, duša vam savršeno šalje odgovore “da i ne” i sve putokaze po putu, isključivo putem vaših osjećaja. Iz svega izrečenog, pitanje “Tko sam to ja” je vrlo važno pitanje, jer nas njime naša duša vraća nama. Iako nemate dokaze, argumente, iako se to čini iracionalno i budalasto, vaša duša od vas traži samo da joj bezuvjetno vjerujete, a kad to učinite, vodit će vas najsavršenije moguće s najmoćnijim vodstvom na svijetu, koje se zove, slijeđenje vlastitih osjećaja.

Ako ih slijedite s punim povjerenjem, i to svaki osjećaj koji vam diže razinu energije, a ne spušta, sigurno ste na pravom putu i vrlo brzo ćete dobiti odgovor na pitanje “tko sam to ja”.

>> Pogledajte i galeriju fotografija 'Korčula'