Brojevi pokazuju da je oko 20 milijuna ljudi u svijetu slijepo zbog bolesti rožnice, a većina tih bolesnika može vratiti svoj vid operacijom transplantacije rožnice. Transplantacija rožnice najčešće je izvođena transplantacija te je i najuspješnija, a veliki pomak u samoj sigurnosti transplantacije rožnice učinjen je otvaranjem očnih banaka, specijalnih laboratorija u kojima se testira kvaliteta i sigurnost donorskih rožnica prije same operacije.
Uspješnost transplantacije uvelike ovisi od tipa bolesti zbog koje se operacija izvodi, tako da je npr. u bolesti keratokonus uspješnost operacije više od 95%, a u distrofija rožnice oko 90%. Tako visoka uspješnost transplantacije postoji zbog toga što je rožnica „imunosno privilegirano tkivo”, odnosno reakcija odbacivanja stranog tkiva vrlo se rijetko događa. Uspješnost uvelike ovisi o dijagnozi od koje boluje pacijent, eventualnoj prisutnosti i opsegu krvnih žila u području rožnice te o tome postoji li upala oka.
Za uspjeh operacije bitno je i iskustvo kirurga, kako u izvođenju same operacije tako i radi pažljivog postoperacijskog praćenja bolesnika. Naime, u ovome tipu operacija postoperativna terapija nije shematska, već kirurg određuje način liječenja ovisno o stanju pacijentova oka. U svakom slučaju, nakon operacije potrebno je pažljivo upotrebljavati ordinirane kapljice i masti kako bi operacija bila uspješna.
Transplantacija pune debljine rožnice i slojevita transplantacija
Transplantacija rožnice, ovisno o bolesti koja se liječi, može se izvoditi kao transplantacija pune debljine rožnice i kao slojevita transplantacija. Naime, posljednjih dvadesetak godina došlo je do velikih promjena u kirurškoj tehnici te se sve veći broj transplantacija rožnice odvija tako da se transplantira samo oboljeli sloj rožnice, a ne njezina puna debljina, što se zove slojevita (ili lamelarna) transplantacija.
U Hrvatskoj je metodu DSAEK (slojevita transplantacija unutarnjeg sloja rožnice) započela prva izvoditi prof. dr. Iva Dekaris 2010. godine. Prof. dr. sc. Dekaris zaposlena je u Poliklinici Bilić Vision i operira takve pacijente ne samo iz Hrvatske već i iz okolnih zemalja. Ta je metoda danas najčešće izvođen način slojevite transplantacije rožnice u Hrvatskoj i Europi. DSAEK metoda se izvodi u slučaju distrofija rožnice (tzv. Fuchsova distrofija) ili buloznih keratopatija – oštećenja rožnice koja mogu nastati nakon operacije mrene. Slojevite operacije su za bolesnika sigurnije, rade se u lokalnoj, a ne u općoj anesteziji, a nakon njih se vid oporavlja brzo, a reakcija odbacivanja transplantata je rjeđa. Oporavak vida je također brži negoli u slučaju presađivanja pune debljine rožnice. Naravno, ovisno o bolesti od koje pacijent boluje, mora se procijeniti koji je oblik operacije najpovoljniji za svaki pojedini slučaj. U pacijenata koji boluju od bolesti kao što je keratokonus, herpetični ožiljak rožnice ili stromalne distrofije rožnice mora se izvesti transplantacija pune debljine rožnice budući da bolest zahvaća sve njezine dijelove. U najtežih oblika bolesti rožnice kao što su npr. opekline rožnice s posljedičnim gubitkom matičnih stanica rožnice, potrebno je učiniti transplantaciju matičnih stanica rožnice.
Prije operacije transplantacije rožnice bolesnik mora učiniti cjeloviti pregled oboljelog oka koji izuzev uobičajenog očnog pregleda obuhvaća i snimanje na prednjem OCT-u (slojevita slika bolesnikove rožnice). Potom kirurg u očnim bankama traži optimalno donorsko tkivo za pojedinog bolesnika. Sama operacija traje oko pola sata i bolesnik već isti dan može otići kući te se nakon operacije svakodnevno prati stanje transplantiranog oka tijekom prvih tjedan dana te potom tempom koji se dogovara s kirurgom koji je izveo operaciju. Oporavak vida nakon transplantacije ovisi o tipu zahvata; nakon slojevite transplantacije vid se može izrazito poboljšati već za mjesec dana, dok se kod pune debljine transplantacije polako oporavlja za nekoliko mjeseci.