Voditelji hotela imaju mnogo odgovornosti na svojim leđima i u većim hotelima ne mogu ipak se sami, što znači da trebaju pomoćnike, koji uskaču gdje god stignu i paze da sve funkcionira kako treba. Bilo da je riječ o pomoći na recepciji, bilo da je riječ o pomoći u restoranu, kao i pomaganju gostima na svaki mogući način.
Strani jezici i vedrina
Upravo takvu odgovornost imala je na sebi Maja Uhoda, 29-godišnja Zagrepčanka s godinama iskustva u turističkom sustavu. Završila je komunikologiju i sociologiju na Hrvatskim studijima u Zagrebu, ali ljubav prema turizmu uvijek je ostala, u koji ju je uveo stariji brat još prije deset godina. Ali, osim poslova koji iziskuju ponajviše fizički angažman, Maja je željela nešto više, što bi bilo u skladu s njenim poznavanjem engleskog, njemačkog, talijanskog i francuskog jezika, ali i s njenom vedrom osobnosti koja osvaja na prvu loptu. Zato je u komunikaciji toliko besprijekorna.
Zbog svega što se događa oko nas, odmah bih preporučila onima koji mogu da se uključe u turistički sustav jer ne mogu izgubiti. Možda dožive pokoje loše iskustvo, no ona dobra se uvijek pamte i ona su motivacija, kaže Maja Uhoda (29).
- Dobila sam priliku raditi u zadarskom hotelu Diadora i to je stvarno prekrasno iskustvo. Isprobala sam sve, od rješavanja problema turistima oko parkinga, do odlaska na obližnje plaže, organizirala sam im izlete, dijelila sladoled u restoranu i dežurala na recepciji. Sve što je voditelj hotela trebao, radila sam i snašla se bolje no što sam mislila - kazala nam je Maja.
A snaći se nije bilo ni najmanje lako jer riječ je o poslu koji se radi bez dana odmora, osam sati dnevno. Smještaj i hrana su pritom osigurani, a takav žešći tempo odvija se kroz cijeli srpanj i kolovoz, dok u lipnju i rujnu jedan dan u tjednu ipak jest namijenjen za odmor. Naravno, financijski se sve skupa isplati.
- Više sam nego zadovoljna dogovorenom plaćom i ovako nešto bih svima preporučila. Samo, da biste došli do prilike raditi malo kompliciraniji, odgovorniji i zahtjevniji posao, ipak morate isprobati baš sve. Kroz sve ove godine radila sam na recepciji, u kuhinji, restoranu, čak sam pomagala i oko čišćenja ako je trebalo - objasnila je 29-godišnja Zagrepčanka.
Lijepa iskustva se pamte
Dokaz je to, još jedan, da uz trud i zalaganje sve dođe na svoje prije ili kasnije. Savjet je to ujedno svima koji misle raditi u turističkom sektoru da ipak ne mogu preko noći ostvariti sve što u teoriji misle da je izvedivo. Radnika je mnogo, marljivih, odgovornih i sposobnih, što znači da se treba dokazivati iz dana u dan. To se pak ne postiže samo uz spremnost obavljanja zadanih poslova već i kroz preporuke bivših poslodavaca, ali i gostiju, što je iznimno bitno.
- Sviđa im se kad razgovaram s njima na njihovom jeziku, zato sam i počela privatno učiti poljski. Poljaka ima sve više iz godine u godinu, a jako dobro reagiraju kad čuju svoj jezik. I nije težak, zapravo je jako sličan hrvatskom - smije se Maja pa nastavlja o svojim iskustvima s gostima:
- Svi imaju "ono nešto", ali može ih se generalizirati prema prehrambenim navikama. Poljacima, Česima, Slovacima i Mađarima ni za doručak ne smije nedostajati kiselih krastavaca, ljutih papričica, kiselog zelja... To može biti smiješno dok se ne naviknete. Talijanima pak treba osigurati mnogo sira, kao i Francuzima, potom maslinova ulja, rajčica, maslina i salate svih vrsta. Također, u posljednje vrijeme u ovim finijim hotelima vole kad se spremno ponudi zanimacija izvan objekta pa već imam pripremljene ponude za izlete, rekreaciju i slično. U tome pomažu i animatori, s kojima sam stalno u kontaktu.
Maja je svjesna ljepote samog Jadrana i prilika koje pruža. A s obzirom na to da se polako probija magična brojka od sto milijuna noćenja u jednoj turističkoj godini, jasno je da će posla biti više nego ikad, a uz to je i zanimljiviji nego ikad.
- Zbog svega što se događa oko nas, odmah bih preporučila onima koji mogu da se uključe u turistički sustav jer ne mogu izgubiti. Možda dožive pokoje loše iskustvo, no ona dobra se uvijek pamte i ona su motivacija - zaključuje Maja Uhoda.