BIVŠI ŠTIĆENICI

'U dom smo dovedeni kao djeca, a iz njega ćemo otići u mirovinu'

Foto: Marko Prpic/PIXSELL
Caritasova kuća 'Blaženi Alojzije Stepinac' u Brezovici
Foto: Marko Prpic/PIXSELL
Caritasova kuća 'Blaženi Alojzije Stepinac' u Brezovici
Foto: Marko Prpic/PIXSELL
Caritasova kuća 'Blaženi Alojzije Stepinac' u Brezovici
Foto: Marko Prpic/PIXSELL
Caritasova kuća 'Blaženi Alojzije Stepinac' u Brezovici
Foto: Marko Prpic/PIXSELL
Caritasova kuća 'Blaženi Alojzije Stepinac' u Brezovici
Foto: Marko Prpic/PIXSELL
Caritasova kuća 'Blaženi Alojzije Stepinac' u Brezovici
Foto: Marko Prpic/PIXSELL
Caritasova kuća 'Blaženi Alojzije Stepinac' u Brezovici
23.10.2019.
u 22:24
Petero nekadašnjih štićenika Caritasove kuće “Blaženi Alojzije Stepinac” u Brezovici život je nastavilo radeći u tom i drugim objektima humanitarne ustanove Zagrebačke nadbiskupije
Pogledaj originalni članak

Kad su oni izašli pred “publiku”, dobili su najveći aplauz. Sasvim spontano svi koji su došli na proslavu četvrt stoljeća Caritasove kuće “Blaženi Alojzije Stepinac” u Brezovici počeli su glasno pljeskati i njih petero pozdravili kao prave zvijezde.

Svi su oni dio djetinjstva proveli u domu otvorenom 1994. za djecu žrtve rata. A danas njih troje tamo i radi, dok je dvoje zaposleno u drugim Caritasovim centrima. Vanda Gilica i Ivica Piličić pratitelji su trenutačnih korisnika kuće koja je u međuvremenu prenamijenjena u dom za djecu, mlade i odrasle s tjelesnim i mentalnim oštećenjima, Fabijan Šekerija radi u vešeraju, Jerkan Štuc u Caritasovu je skladištu u Rakitju, a bivša štićenica koja je željela ostati anonima zaposlena je u uredima Caritasove socijalne službe i obiteljskog savjetovališta na Kustošiji. Odrastati u domu u Brezovici bilo je bolje, slažu se, nego u nekim obiteljima.

Zapravo, dodaju, djelatnici doma – socijalni radnici, pedagozi, terapeuti, njegovatelji i ostalo osoblje koje se za njih brinulo – svi oni s djecom su u toj zajednici funkcionirali kao velika obitelj. Bilo je dobrih i lošijih dana, kao u svakoj obitelji, a u sjećanju su ostali trenutci koje i danas pamte.

Izlasci u Best

– Imali smo sve što nam je trebalo. Najveselije je bilo, i još uvijek je, u prosincu, kada kreću razne akcije vezane uz Božić. Družili smo se i izvan kuće, pogotovo u tinejdžerskim danima, kad smo i izlazili skupa. Uvijek smo hvatali zadnji autobus za Brezovicu, u ponoć i pet minuta. A ako smo željeli otići plesati i ostati dulje, obično bi se išlo u Best, osigurali bi nam kombi i mlađeg vozača koji bi redovito ostajao s nama do kraja – govore Vanda Gilica, Ivica Piličić i Fabijan Šekerija, koji su u domu u Brezovici proveli gotovo cijelo djetinjstvo i mladost.

Foto: Marko Prpic/PIXSELL
Caritasova kuća

Jerkan Štuc, inače gluhonijem, iz Siska je u dom stigao nešto kasnije sa svojom braćom i sestrama, a kako od njih pet tek jedan čuje, ostala djeca naučila su znakovni jezik kako bi s njima komunicirala. Danas se Jerkan u skladištu u Rakitju sa svojim kolegama uglavnom sporazumijeva čitajući s usana i pisanjem. Vanda i Fabijan, pak, u dom su došli odmah nakon što se kuća otvorila, a tada ih je bilo sveukupno 15.

– U prvi dom stigla sam još kao beba, a u Zagreb sam došla 1990., kada sam posvojena. Kod obitelji koja me posvojila živjela sam godinu, dvije, dali su mi i drugo ime, no onda tamo više nisam mogla biti, pa su me najprije smjestili u Caritasov dom u Oborovu te na koncu u Brezovicu. Tu sam išla i u obližnju školu. Znala sam često govoriti da živim u najvećoj kući s bazenom, koji još i sad postoji u kući iako je izvan funkcije – svoju životinu priču priča Vanda, koja sada živi u Kupinečkom Kraljevcu kod kolegice – radne terapeutice Ružice Radičević.

– Živimo u istom dvorištu. Ona je sa svojom obitelji u jednoj kući, a ja u drugoj – kaže Vanda. Fabijan je, pak, u Brezovicu stigao iz Gornjeg Vakufa, gdje je teško ranjen u ratnim godinama. Granata je pala pokraj njega dok je bio iza susjedove kuće, a s 14 godina zadobio je teške ozljede glave. Morao je ponovno učiti govoriti i pisati, a s manjim tjelesnim posljedicama hrabro se nosi.

Uvijek pri ruci

– Bio sam na rehabilitaciji u Krapinskim Toplicama kad me uzela teta Jelena Brajša. Sad sam u vešeraju doma i prilično se naradim – najviše posla bude nakon fešta, poput nedavne proslave 25. obljetnice doma, no i svakodnevno bude puno robe za prati – govori Fabijan. Kako i ne bi bilo, dodaje voditeljica kuće Suzana Horvat Kutle, kad na smještaju imaju 75-ero djece, a 25 njih dolazi u dnevni boravak.

Foto: Marko Prpic/PIXSELL
Caritasova kuća

– Djeca su smještena u šest samostalnih kućica. Svi kapaciteti su puni, ako netko želi doći u Brezovicu, mora na to čekati dok netko od korisnika ne ode. Dolaze k nama i volonteri, imamo i stalne donatore. Uglavnom, oni koji jednom dođu, vrate se jer ih djeca osvoje svojom iskrenošću i neposrednošću. Zavuče se Brezovica pod kožu – govori S. Horvat Kutle, dok voditeljica stručnog rada Ana Klarić dodaje da je za rad u ovoj kući potrebno srce koje zna i hoće ljubiti – što znači svjesna odluka da se posveti korisnicima punom ljubavi te stručnim znanjem i kvalitetnim sadržajima.

Puno pomaže i što Ivica Piličić, podrijetlom iz Banja Luke, još uvijek živi u kući u Brezovici pa uskoči kad zatreba… nešto popraviti, nekoga nekamo odvesti, otići do dućana...

– Nije mi problem pomoći ni kad navečer pokucaju na moja vrata. Službeno radno vrijeme imamo, no tko bi ih odbio nakon svega što su učinili za nas – zaključuje Ivica.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.