Sigurno vam se dogodila situacija na poslu kada ste raspravljali o nekoj temi i unatoč pomoći Googlea, Facebooka, portala i sveznajućih kolega koje svi priznaju kao autoritet, niste došli do kompromisa oko neke teme. Takva situacija dogodila nam se u redakciji prošli tjedan, a tema je bila vječiti kamen spoticanja: gdje popiti vrhunsko pivo.
A krenulo je potpuno bezazleno
Krivac za sve kolega je iz sportske redakcije koji se nedavno vratio s godišnjeg odmora iz Irske tijekom kojeg je svaki dan postao slike iz drugog puba. Njegov brat s obitelji otišao je raditi u Irsku. Imao je stoga besplatan smještaj pa je novac mogao trošiti na razgledavanje i provod. Naravno da je svaki dan na Instagramu objavljivao tonu materijala. Nakon njegova povratka svaki dan slušali smo o Irskoj, irskim običajima, irskim ženama i, naravno, o irskom pivu u irskim pubovima… Dok je pričao o pivu, čovjek je izgledao kao da je doživio prosvjetljenje, kao dijete koje je prvi put odigralo Fortnite i ne zna više ni za što drugo. Sve je krenulo nizbrdo kada je u jednom trenutku rekao da u Zagrebu ne zna gdje bi popio takvo pivo i doživio pravu pub-atmosferu. Malo-pomalo, s Instagrama i svetog Patrika prešli smo na raspravu o vlaknima u pivu, fermentaciji lagera, temperaturi služenja i razgovor o tome koja je nacija majstor u spravljanju piva te koje je najbolje mjesto da se u tome uživa.
Rasprava je postajala sve ozbiljnija. Uz sport, uključila se kultura, showbiz redakcija, videoodjel, a webovci su navaljivali da krenemo sve to dokazati. I bi tako! Odlučili smo u petak poslije posla otići i riješiti raspravu, pitanje je bilo samo kamo da odemo. U moru prijedloga odabir je ipak pao na Harats.
Najveća mreža irskih pubova u svijetu
Za nas „neobrazovane“, koji još mislimo da je tamo Potepuh, Harats se smjestio pokraj Dolca na Trgu Petrice Kerempuha, gdje se nekoć nalazio legendarni kafić i dio je najveće mreže irskih pubova u svijetu. Kratak pogled na njihovu stranicu i pivsku listu potvrdio je da smo odabrali dobro mjesto da riješimo našu raspravu – 81 pub diljem svijeta, dva u Hrvatskoj, više od dva milijuna krigli piva natočeno godišnje, a i mi ćemo pridonijeti s desetak komada. Poslije posla potrpali smo se u dva Ubera i ravno – Dolac.
Ušli smo kao banda tinejdžera i zauzeli najveći stol koji smo našli. Konobar Kristijan (podaci poznati redakciji sporta i weba) odmah nam je prišao i shvatio o čemu je riječ te uz smiješak rekao da ga ne spominjemo u novinama. E pa Kristijane, kao što smo obećali, nećemo te spominjati u novinama, ali o webu nije bilo govora.
Šalu na stranu, konobari su bili odlični. Pohvale svima, baš kao što se očekuje od konobara iz puba, tu je netko tko će te posluživati cijelo vrijeme, a da ne tipka po mobitelu na šanku, tko će sugerirati što probati i, najvažnije, koji stvarno nešto i zna o pivu. Tako smo na brzinu doznali da nam je na raspolaganju veliki izbor vrhunskih svježih piva na čak 16 točionika, mnoštvo piva u boci te bogata ponuda irskih whiskeya i drugih tekućih poslastica. Whiskey smo zanemarili i krenuli odmah na pivo.
Mnogi kolege dobro su „baždareni“, međutim odlučili smo da nećemo pretjerivati već uživati u pivu, pa smo krenuli s onim što većina od nas poznaje, Guinessom i Budweiserom. Samo točenje piva vještina je o kojoj bismo mogli raspravljati cijelu večer, ali naše „stručno oko" ipak je ocijenilo da je pivo pravilno služeno. Mlaz je bio dovoljno brz da konobar normalno natoči pivo, a da ne dođe do pretjeranog pjenjenja, temperatura je bila prilagođena vrsti piva, pivo je bilo točeno do mjere u odgovarajuću čašu, a pjena je bila čvrsta. Uz to, sva pića bila su brzo servirana, a to je sve rjeđa pojava u domaćim pubovima.
Nakon točenog piva odlučili smo prijeći na flaširano, držali smo se nekako otočkih i belgijskih piva. Padali su redom Brewdog Punk IPA, Fuller's London Pride, Iron Maiden Trooper i Schneider Weiss, a hrabriji (baždareniji) među nama isprobavali su i domaće craft pivo. Uz energičnu živu glazbu, odličnu atmosferu i rasplesane djevojke, teško je bilo ocijeniti ko je pivo bilo najbolje, ali uz bilo koje vrhunsko pivo i ovakvu atmosferu zaista nitko ne može ostati loše raspoložen.
Zaključak večeri bio je da se nikada nećemo dogovoriti koje je pivo najbolje i da ćemo ovo svakako ponoviti. Od samog piva bitnija je atmosfera i druženje jer nismo jako dugo ovako „čoporativno“ otišli negdje i dobro se zabavili. I dobro je da smo se odlučili za Harats jer atmosfera pravog puba nije samo ispijanje piva, već casual doživljaj i prijateljska atmosfera, baš onakva iz filmova i odličnih engleskih serija, uz vrhunsko pivo, naravno. A naš „novopečeni Irac“ samo je sve potvrdio uz blagi osmjeh, usudili bismo se reći i suzu u oku jer je pronašao djelić Irske u srcu Zagreba.
Ipak, najveće otkriće za većinu nas bio je Harats. Ugodan interijer, odlična usluga i super ponuda piva. Šteta što nas vrijeme nije bolje služilo da isprobamo terasu, ali to ostavljamo za doček prvih proljetnih zraka sunca ili St. Patrick's day.
Sadržaj omogućio Harats.