Imao je pet godina kada je s roditeljima iz Slovačke doselio u Slavoniju, a danas – 24 godine kasnije – tko zna koliko je puta u stanju ponoviti da su “Vinkovci najbolji grad na svijetu”. I ne pada mu na pamet otići odavde, makar “nemaju McDonald’s ni u Vinkovcima ni u cijeloj Vukovarsko-srijemskoj županiji”. A to je, kroz smijeh kaže Saul Tikvić, jedino što on misli da im fali. Drugo, kaže, imaju sve:
– Otišao sam u Švedsku i radio. Istina je, tamo imaš novca. Al’ nemaš život. Nema toga da se s nekim vidiš prvi put i da možeš odmah razgovarati kao da se znate tko zna koliko dugo. Nakon šest mjeseci vratio sam se u Vinkovce. Mislim da ne bih mogao živjeti nigdje drugdje nego tu. Ni u Zagrebu. Ovdje prošećeš i obišao si cijeli grad. Nikako ne bih volio otići odavde – govori nam Saul, mladić koji za život zarađuje radom kod mobilnog operatera, a inače snima, fotografira, pjeva, svira...
- Video je ljubav mog života. Volio bih kada bih mogao raditi glazbene spotove i reklame – kaže Saul s kojim smo se našli u šumi, u Lovačkom domu “Kunjevci” u Vinkovcima.
Drugo lice Vukovara
Dok na terasi uživamo gledajući prirodu, sa Saulom i njegovim sugrađaninom Davorinom Krešićem te Darijem Hegedušem iz Vukovara razgovaramo o tome što u jednominutnome videu kojim će se natjecati u izboru za najbolju županiju u sklopu projekta Moja.hr namjeravaju prikazati. Saul je voditelj tima, obrise scenarija imaju, no još razrađuju kako će uklopiti sve što bi željeli pokazati.
– Moja je cijela obitelj aktivna u folkloru, pa tako i ja. Sviram tamburu, voditelj sam tamburaške sekcije i orkestra u Hrvatskom kulturno-glazbenom društvu “Dunav”, sviram i u tamburaškom bendu Allegro. I onda se dogodi da, kad dođemo negdje na svirku, ljudi čim čuju da sam iz Vukovara sažalno pitaju: “A kako je?” A mi živimo bolje nego oni – kaže Dario, inače zaposlenik turističkog ureda u Vukovaru.
Volio bi on kada bi ljudi upoznali urbani dio njegova grada, a ne ga samo doživljavali kroz strahote koje je prošao u Domovinskom ratu o kojima, kaže, treba govoriti i ne smiju se zaboraviti, no smatra da bi oni koji dolaze ovamo trebali upoznati i drugo lice Vukovara:
– Nisam pomišljao o odlasku. Smatram da kroz folklor čuvam tradiciju i, da odem, prekinuo bih ono što moja obitelj njeguje. I moja je zaručnica protiv odlaska. Ta nas baština sve drži na okupu. Osim toga, ovdje su mi obitelj, poznanici, posao, društveni i socijalni život. Ne bih to mijenjao – dodaje Dario.
Kvalitetom života na istoku Hrvatske zadovoljan je i Davorin, kojemu je strast fotografija, a radi u trgovini autodijelova.
Hrana po autohtonoj recepturi
S veselim Slavoncima iz lovačkog doma odlazimo do arheološkog parka Sopot uz koji se nalazi izletište, a koji je sa središtem Vinkovaca povezan pješačko-biciklističkom stazom. Stižemo do šest kućica nekoć građenih uz Bosut i rekonstruiranih prema nalazištima s ovoga lokaliteta. Spuštamo se do izrazito mirne rijeke koja više kao da stoji no što teče pa pričamo tko što voli:
– Kad me sretne, nastavnica me još uvijek pita sjećam li se što sam napisao kad smo dobili zadaću da napišemo što volimo. I dok su jedni pisali da vole mamu, drugi bracu ili seku, tatu, baku..., ja sam napisao da volim – kobasicu – smije se Saul.
Domaća hrana spravljena po autohtonoj recepturi i poslužena “po domaći” danas je dio turističke ponude Vukovarsko-srijemske županije, brendirana kao “Okusi Srijema i Slavonije”. U projekt je aktivno uključeno osam ugostiteljskih objekata koji rade pod prepoznatljivim logotipom i s propisanom ugostiteljsko-turističkom ponudom.
Turistička zajednica Vukovarsko-srijemske županije, kojoj je na čelu Rujana Bušić Srpak, turistički identitet bazira na kulturnim atrakcijama, nematerijalnoj baštini i prekrasnoj prirodi koja je ovdje spojila slavonsku ravnicu, srijemske brežuljke, šume, rijeke... Tu su i vrhunska vina, u svijetu poznati traminac, dvorci, muzeji... I najstarije europsko naselje, Saulovi Vinkovci:
- Što je najvažnije, tu su i dobri ljudi. Možda nam nedostaje aktivnosti za mlade, ali meni se sviđa ovaj usporeni način života – izgovara Saul Tikvić odlazeći prema automobilu sa svojom gitarom...
Virovi – vrata spačvanskog bazena bogata životinjama
Virovi, jedinstvena oaza u Spačvanskoj šumi bogata biljnim i životinjskim vrstama zahvaljujući podzemnim vodama nikada nije presušila. Nedavno je otvoren Biološko-edukaciji centar Virovi koji ima 60 ležajeva, multimedijalnu dvoranu, restoran, wellness, saunu, solarni brod za 50 i čamce za 12 osoba, kanue, kajake... Virovi su na području najmlađeg grada u Hrvatskoj, Otoka, koji ima i jedan svjetski raritet i spomenik najviše kulturne vrijednosti – mlin na konjski pogon, takozvanu suvaru.
Snašini kućari, ruralne oaze i vinske priče
Više od 150 godina stara obiteljska kuća, danas Snašini kućari, pravi je muzej prošlosti Gradišta u kojem možete jesti, noćiti i doznati kako se tkalo na tkalačkom stanu i kako su se šarale tikvice. Jedna od ruralnih oaza je i Acin salaš u Tordincima sa smještajem i prehranom, mogućnošću jahanja, vožnje u kočiji... Ako ste u ovome kutku Hrvatske, nemojte zaobići ni Iločku vinsku cestu na kojoj se nalazi vinski podrum iz 15. stoljeća, najstariji u ovom dijelu Europe. Danas je u vlasništvu Iločkih podruma, najnagrađivanije hrvatske vinarije.
Danubius je prvi riječni brod na moćnom Dunavu
Dunavom, Bosutom, Spačvom... Ovim rijekama plove turistički brodovi, a taj su dio ponude gosti dobro prihvatili. Na Spačvi i Bosutu doživljaj je riječnog avanturizma, promatraju se s rijeke ptice, životinje, biljne vrste. Katamaran Danubius prvi je riječni turistički brod na Dunavu. Najčešće je na ruti Ilok – Vukovar. Okružen panoramskim staklima kako bi putnici mogli doživjeti vukovarske znamenitosti, od arheološkog nalazišta Vučedol do tvornice Borovo, suvremeno uređeni panoramski brod plovi Dunavom.