Umjesto kokošju, djeci kuhaju juhu od fazana

Broj im se posljednjih nekoliko godina povećao.

A opet ih ima tek stotinjak na čitavom teritoriju Hrvatske. I to među oko 70 tisuća lovaca. Kolege lovci na njih gledaju s respektom. Žene su preciznije, nježnije, opreznije, nikad ne izlaze izvan okvira...

Najdraži dar puška

Kako bi promicali položaj žena u lovu, oformili su i Lovačku udrugu Dama Dama (lat. jelen lopatar), u sklopu koje se okupljaju na međunarodnim konferencijama. Jednom godišnje u tzv. damski lov u Hrvatsku dovode visokopozicionirane poslovne žene iz Austrije, Bavarske, Češke, Mađarske, Slovenije, Slovačke...

Foto: M. Matijević/Lovački vjesnik

Sveučilišne profesorice, menadžerice, vlasnice vlastitih tvrtki, privatnih lovišta, a s druge strane – uspješne su supruge, majke pa i bake. Onima koji ih okružuju normalno je da ove žene, s lakiranim noktima, urednom frizurom i decentno našminkane, vikendom stavljaju pušku na rame i odlaze u lov. Jedna od njih je i Anita Bračun, magistrica ekonomskih znanosti i vlasnica marketinške agencije. Umjesto da za rođendan dobiva nakit ili parfem, draži joj je dar puška Blaser, “mercedes među puškama”, ručno rađena i s ugraviranim inicijalima.

– Oko mene su ljudi koji razumiju i poštuju takav način života. Ni prijateljima vegetarijancima ne smeta što sam lovkinja – kaže Bračun, predsjednica LU Dama Dama koja broji 15 matičnih i 25 pridruženih članica.

Lovački put Anite Bračun, koja je odrasla u obitelji lovaca, nije umnogome drukčiji od lovačkog puta ostalih žena.

Nedostatak sna

– Još kao djevojčicu moj me otac, koji je osim lovca bio i puškar, vodio u obilazak hranilišta – kaže Maja Slamar, profesorica geografije i povijesti. Kolegice iz zbornice ne mogu zamisliti da vikendom hoda šumom u blatnjavim čizmama, no zato se kolegice Ivane Matacun, koja radi u Krašu, pobrinu da – kad ide na vikend s lovkinjama – čokolade, namirnice kojoj rijetko koja žena može odoljeti, baš nikad – ne nedostaje.

– Najčešće u lov idem sa suprugom. Kad smo odsutni, nastupa tzv. baka-servis, tako da je četverogodišnja kći uvijek zbrinuta – kaže Matacun.

Odstrel, slažu se, nije najvažniji, nego sigurnost, postupanje prema pravilima i poštovanje procedure. Onaj tko ne poznaje lovačku etiku, ne može razumjeti ni takav način života, dodaju.

Odstrelne kvote strogo su zadane, a sve zbog regulacije i ravnoteže biološke raznolikosti. Divljač, koje u hladnjaku uvijek ima, najradije pripremaju svojoj obitelji, pa će tako i troje djece Anite Bračun uvijek prije izabrati juhu od fazana nego onu kokošju.

Rano buđenje i nedostatak sna zbog odlaska u lov, kažu, nadoknadi boravak u prirodi te zahtjevna fizička aktivnost, a kalorije, koje su nakupljale tijekom tjedna, brzo se troše.

>>Gulaš od mesa bizona ili odrezak od zebre zdraviji i bogatiji proteinima doli govedina i junetina