Većina mladih hoće na studij, a tek će rijetki tražiti posao

U danima koji slijede deseci tisuća maturanata donijet će odluku kojim putem dalje – na posao ili na studij. Oni koji odluče živjeti kao akademski građani možda će se naći pred dvojbom kome dati povjerenje – hrvatskim studijima ili onima u zemljama Europske unije. Neki od njih, na žalost, neće imati tako široku mogućnost izbora, pa će na Zavod za zapošljavanje, što je treći mogući životni put za naše 18-godišnjake. U želji da tu mogućnost u konačnici izbjegnu, velika će većina svoju budućnost ipak potražiti u daljnjoj utrci za obrazovanjem. Sudeći prema rezultatima ankete koju smo ovih dana proveli među maturantima u najvećim hrvatskim gradovima, ta će se utrka odvijati – u Hrvatskoj. 

Na raspolaganju će maturantima ove godine biti 38.600 upisnih mjesta na veleučilištima i visokim školama diljem Hrvatske, kaže Vedran Mornar, član povjerenstva za provedbu državne mature. Za ta mjesta konkurirat će 32.000 ovogodišnjih maturanata – njih 12.500 dolazi iz gimnazijskih klupa, a 19.500 upravo napušta strukovne škole. 

– Ovom broju treba pribrojiti i oko 6700 maturanata koji su svoje obrazovanje stjecali u inozemstvu, kao i one koji su prošle godine bili slabije sreće, pa će pokušati ponovno – kaže Vedran Mornar. 

Jedna od budućih brucošica koja će svoje povjerenje dati hrvatskim visokim učilištima jest i Velikogoričanka Dina Mokrović koja je završila III. gimnaziju u Kušlanovoj ulici u Zagrebu. – Želim se upisati na ekonomiju jer osim što me to zanima, tamo će ići većina mojih prijateljica s kojima želim nastaviti obrazovanje. No, glavni razlog ipak leži u tome što nakon studija želim početi raditi u tvrtki mojih roditelja kao brend menadžerica. Premda si mogu priuštiti školovanje u inozemstvu, radije bih studirala u Hrvatskoj jer mislim da naši fakulteti pružaju odlično znanje. Osim toga, teško bih se rastala od obitelji i prijatelja – kaže Dina.

Opet najtraženiji Filozofski i Pravni fakultet u Zagrebu

Prema podacima Nacionalnog informacijskog sustava, visoka učilišta s najviše prijavljenih kandidata jesu Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu sa 7885 prijavljenih maturanata, Pravni fakultet u Zagrebu (5248), Učiteljski fakultet u Zagrebu (5077), Fakultet političkih znanosti u Zagrebu (4728), Građevinski fakultet u Zagrebu (4263) i Ekonomski fakultet u Rijeci (4229).  

Visoko kotiraju i Ekonomski fakultet u Splitu (4119), Medicinski fakultet u Rijeci (4099), Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu (3998) te Fakultet prometnih znanosti u Zagrebu (3949).  

Studij, Institut za oceanografiju pa tek onda udaja

Marina Brzica maturantica je Prirodoslovno-tehničke škole, smjer prehrambeni tehničar, u Splitu. Ovih je dana zaokupljena državnom maturom. – Želim studirati biologiju i ekologiju mora na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Splitu na kojem nema prijamnog ispita i nadam se da ću se uspjeti upisati – kaže Marina. Ako ne uspije, pokušat će dobiti indeks Kemijsko-tehnološkog fakulteta na kojem bi upisala smjer prehrane. – Cilj mi je upisati se na studij, završiti ga na vrijeme, naći dobar posao i tek se onda udati – ističe maturantica Marina te dodaje da bi se željela zaposliti u Institutu za oceanografiju i ribarstvo u Splitu, u nekoj tvornici ili možda školi. Kao prehrambeni tehničar, kaže, teško će naći posao. Neki njezini kolege žele ići van, a ona će ostati u Hrvatskoj iako bi, smatra, u inozemstvu imala bolju perspektivu. Najpopularniji fakulteti u Splitu su Filozofski, Građevinsko-arhitektonski, Pravni i Ekonomski. Prema podacima Županijskog ureda državne uprave, u 4. razred srednjih škola u Splitu u šk. godini 2009./2010. upisala su se 2733 učenika.

Kad završim faks, možda potražim posao na Zapadu

Razmišljala sam da odem studirati u inozemstvo, no na kraju sam se ipak odlučila za Zagreb, gdje se namjeravam upisati na arhitekturu. Pripremala sam se cijelu školsku godinu, išla sam u školu crtanja i naporno učila za maturu koja je (zasad) prošla vrlo dobro. Moja su najveća ljubav likovna umjetnost i dizajn, a arhitekturu ću izabrati djelomično i zbog materijalnih razloga – mislim da će s time biti lakše dobiti posao. Bojim se da će biti teško upasti jer se svake godine prijavi otprilike sedam stotina ljudi, a upiše ih se tek stotinu. Zato će mi drugi izbor biti geodezija ili geologija. Kad završim fakultet, možda ću otići raditi u neku od zemalja EU – kaže Iva Vukelić iz riječke Gimnazije Andrije Mohorovičića. Njezina kolegica Doris Puž odlučila se upisati na Medicinski fakultet u Rijeci. – Naravno, htjela bih ići studirati u neki veći grad, no ostajem u Rijeci. Živim sa samohranim ocem koji mi ne može platiti pet godina studija izvan rodnoga grada, a ja se ne mogu sama uzdržavati. Pri odabiru zvanja razmišljala sam da to bude ono što volim, a da pritom pomažem i ljudima.

Pokušat ću se zaposliti kao pomoćni vozač

Među 17 posto karlovačkih maturanata koji se odmah žele zaposliti Matija je Markušić iz Bosiljeva koji je završio za vozača u Tehničkoj školi Karlovac.  

– Završio sam trogodišnji program i razmišljao da polažem razliku i upišem se na fakultet. Međutim, morao bih u Zagreb, pa sam odustao od toga i ići ću raditi. U sklopu redovite nastave imali smo obveznu praksu kod autoprijevoznika kod kojih smo, uz iskustvo, stekli i određena poznanstva. Stoga ću se najprije pokušati zaposliti kao pomoćni vozač, dok ne navršim 19 godina – kaže Matija. U Karlovačkoj županiji školovanje je završilo 1313 učenika. Njih 62 posto namjerava nastaviti studirati (ponajviše na filozofskom fakultetu), a samo 17 posto odmah želi raditi.

Ako svi odu van, tko će pomagati našim ljudima?

– Planiram se upisati na Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet u Zagrebu. U kontaktu sam s našim čakovečkim liječnicima koji me ohrabruju jer je to u Međimurju deficitarno zanimanje. Za posao se ne bojim i ne bih nikad otišla raditi u inozemstvo. Kakvu god da mi plaću ponude i kako god dugo ova recesija trajala, ne bih se selila. Nisam zadovoljna kako političari vode našu zemlju. Ne vode je nikako i potpuno su zakazali. Zato s jedne strane i razumijem one koji kane napustiti Hrvatsku jer vide da tu nemaju šanse za dobar život. No, ako svi visokoobrazovani odu van, tko će ostati i pomagati našim ljudima? – pita se Karolina Blagović.  

Njezina kolegica Maria Certić još ne zna koji će studij izabrati. – Pomalo se bojim dana koji su preda mnom. Ova strašna kriza, ljudi ostaju bez posla, sve veća nezaposlenost... Kad će sve to jednom prestati? Kad bi mi se nakon fakulteta pružila prilika da odem raditi van, prihvatila bih to bez razmišljanja...

Želim otvoriti vlastiti kompjutorski obrt

– Želim raditi kao programer ili otvoriti vlastiti kompjutorski obrt, pa mi je želja upisati se na Fakultet informatike i organizacije u Varaždinu. Ako ne uspijem, alternativa mi je Tehnološko veleučilište u Zagrebu, no u Varaždinu ima i ekonomskih predmeta, pa mi je to bolja solucija. Mislim da imam velike šanse jer sam na probnoj maturi bio među prvih 60 bez plaćanja, a nadam se da ću uspjeti i sada jer bi me u Zagrebu godina stajala 15.000 kuna, a u Varaždinu oko 9000 kuna. Financirat će me roditelji, a još ću vidjeti hoću li putovati u Varaždin ili ću se morati tamo i preseliti – kaže Koprivničanac Marko Stričević, maturant Obrtničke škole.

Studij ekonomije i manekenska karijera zajedno

Iako je poznatija kao Miss sjeverozapadne Hrvatske te prva pratilja Miss Hrvatske, mlada Varaždinka Dora Markotić maturantica je Druge gimnazije Varaždin. Odlična je učenica i planira se upisati na Ekonomski fakultet u Zagrebu. – Želim se upisati na ekonomiju, završiti marketing, a uz studij poraditi i na svojoj manekenskoj karijeri – kaže Dora. Dodaje da će u Zagrebu imati više mogućnosti nego u Varaždinu te bi rado, nakon završetka studija, nastavila živjeti u Zagrebu ili se odselila u inozemstvo. Osim toga, Dora već sad vodi Školu za male manekene u udruzi Evolution, pa će za studija nastaviti u Varaždinu odgajati nove generacije manekena. Sretna je, kaže, što ima podršku roditelja, pa joj je sve zacrtano puno lakše ostvariti. 

U Varaždinskoj županiji srednju će školu završiti 2155 učenika. Maturanti Prve gimnazije, sudeći prema prijavama, osim u Zagrebu, rado bi studirali na Islandu, u Innsbrucku, susjednoj Sloveniji, a neki i u Sarajevu. Već nekoliko godina odlaze i u Graz.

Ako ne uspijem u ekonomiji, igrat ću za Arsenal!

Toni Pačar iz Čepina nada se da će se, nakon što završi opću gimnaziju, uspjeti upisati na Ekonomski fakultet u Osijeku. Ne uspije li to, druga mu je opcija studij medicine. Za državnu maturu još se uvijek priprema jer su mu ostali najvažniji ispiti. 

– Moram ići na fakultet jer s gimnazijom nemam ama baš ništa i vjerojatno ne bih nakon škole mogao naći posao. Volio bih biti menadžer kad završim ekonomiju i u tome se vidim za nekoliko godina – kaže nam 18-godišnji Toni. – Ako to ne uspijem, igrat ću nogomet u Arsenalu – šali se taj maturant. 

Kaže kako mu je žao što napušta srednju školu. 

– U srednjoj je bila superekipa i uvijek smo se dobro zabavljali. Kad krenemo na fakultet, morat ćemo se malo uozbiljiti i početi razmišljati o budućnosti – ističe maturant Toni Pačar.