Sudbina je Vesni Kusin, poznatoj hrvatskoj povjesničarki umjetnosti, namijenila čak tri karijere i – sve tri slavne.
Prva je bila novinarska – u Vjesniku, u drugoj je slavu gradila kao ravnateljica Klovićevih dvora, a u trećoj kao zamjenica gradonačelnika Zagreba Milana Bandića gradi političku karijeru, možda i najtežu od te tri životne putanje.
Rođena je u Zagrebu, odrasla i školovala se u njemu.
Što je presudilo da naposljetku postane povjesničarkom umjetnosti?
Žena elektrotehničarka?
– Kod mene je sve neki slučaj ili Bog ima neku nakanu da me neočekivano preusmjeri na nešto novo – kaže Vesna.
– Htjela sam isprva studirati elektrotehniku jer sam bila najbolja matematičarka. No otac me odvratio od elektrotehnike. Rekao je: “Tko će tebe, ženu, zaposliti kao elektrotehničarku?”
Tata i mama su ekonomisti pa su očekivali da i ja nastavim njihovim stopama. Čak sam i upisala ekonomiju. Ali upisala sam i povijesti umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu. A nakon prve godine, kad sam “položila VHP”, kako smo zvali čuvenu našu povjesničarku Veru Horvat Pintarić, gdje sam isto bila odličan student, porazgovarala sam s njom o svojim problemima. Rekla mi je da svoje roditelje pošaljem k njoj na razgovor. Nisu išli, ali su shvatili da je to – to.
Klovićeve dvore vodila sam kao svoj dom, nikada nismo bili u minusu, a radili smo velike izložbe i imali jake sponzore
Ljubav prema umjetnosti zahvaljujem pak svojoj gimnazijskoj profesorici Jasminki – govori Vesna.
Mislila je da će biti znanstvenica, zanimao ju je jako srednji vijek. Za magistarski rad o temi “Sakralna i gotička arhitektura otoka Krka” obavila je i sav terenski rad, sve s ciljem da se zaposli u Institutu za povijest umjetnosti. No primili su Dijanu Samardžiju...
Tada je tata govorio: “Umrijet ću, a neću ti dati kruh u ruke.” No tada se dogodio važan telefonski poziv: nazvao je urednik Radio Zagreba Tomislav Krčmar. Trebala je za emisiju “Eppur si muove” s kolegom Darkom Glavanom i još nekima napraviti seriju emisija o baštini. Rekao im je: – Napišite scenarij za deset emisija pa ćemo vidjeti.
Godinu dana su radili, a onda je netko tužio radio da nezakonito drži honorarce. U to je vrijeme i Vjesnikova kuća osnovala svoju novinarsku školu, raspisala je i natječaj, a Vesna Kusin ušla je među strogo izabranih sedam mladih novinara.
U travnju je došla raditi u Vjesnik, a već 1. listopada 1978. primljena je u redovan radni odnos: s najkraćim honorarnim stažem koji se pamti u Vjesnikovoj kući. Godinama je radila u Vjesniku.
– Bila sam radoholičarka. Bog mi je dao veliku energiju. Punih 25 godina radila sam tamo i ta krv i danas teče u meni. Bez tiska i medija ne mogu ni danas iako je novinarstvo bilo istraživačko, s relevantnim tekstovima kojima se moglo vjerovati. I kako uvijek tvrdim da mi Bog prosvijetli pamet, dogodilo se i da sam u zadnji čas otišla iz Vjesnika – kaže Vesna.
Javila se u Klovićeve dvore, na ponovljeni natječaj, nakon što je ravnatelj Zvonko Festini otišao odande.
– Kad sam vidjela tko se sve prijavio na natječaj, rekla sam: “Ako mogu oni, mogu i ja” – kaže Vesna nimalo skromno. A za to ima golemo pokriće.
Doista je upečatljivo sve što je radila u svojoj dugoj novinarskoj i uredničkoj karijeri. Otišla je s mjesta urednice kulture Vjesnika, kamo su je dovele godine pune priznanja za istraživački novinarski rad. Cijelo jedno golemo poglavlje vezano za kolekcionara Antu Topića Mimaru obradila je Vesna Kusin upravo radeći u Vjesniku. Pratila ga je od prvog dana, otkako je Mimara odlučio pokloniti Hrvatskoj svoju zbirku i izabrao bivši isusovački samostan za svoj budući muzej...
Sve prijepore oko te zbirke prebacila je preko svojih leđa. Neke od važnih povijesnih nalaza također možemo zahvaliti njoj. Novinarske nagrade “Zvonimir Kristl” (1984.), “Zlatno pero” (za 1991./92.) i “Marija Jurić Zagorka” (za 2003.) te odlikovanje Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića za zasluge u kulturi (1996.) dio su otplate duga države za ono što je učinila za kulturu Hrvatske.
Kažu da je bila sjajna organizatorica u Klovićevim dvorima. Naučila je to od Ante Sorića, pravnika koji s umjetnošću u principu nije imao veze, ali je, kaže Vesna, od prazne kuće kakvu je Mimara ostavio kad je odustao od Gornjeg grada učinio respektabilnu ustanovu ne samo Zagreba nego i Hrvatske.
Par: suvremeno i baština
– S tom sam kućom živjela cijeli njen vijek i apsolutno sam imala viziju što s njom napraviti. U ratu je njezin imidž jako opao, a ja sam joj htjela vratiti stari sjaj. Mislim da sam u tome uspjela. Moj je rad bio javan. Uživala sam u kompleksnim programima od prapovijesti do suvremene umjetnosti u dobroj ravnoteži tako da u svakom trenutku na sve četiri etaže kuća može ponuditi različite izložbe za različitu publiku.
Uz diskretni edukativni dio: došli bi ljudi vidjeti nešto sakralnoga, a usput bi pogledali nešto modernoga. Uvijek je tu bio par: suvremeno i baštinsko. Ponosna sam na cijeli taj program – kaže Vesna Kusin.
I zaista: Klovićevi dvori tada su imali od 150 do 200 tisuća posjetilaca godišnje, velike međunarodne izložbe, jake sponzore, jake nacionalne izložbe. Samo izložba “Dalmatinska zagora – nepoznata zemlja” 2007. imala je 30.000 posjetilaca.
Za tako dobar posao i dobar program potreban je menadžerski talent, a Vesna ga je, kaže, imala jer je kuću vodila kao svoj dom gdje nikad nije u minusu, pa nije bila ni u Klovićevim dvorima. Ocijenjena je kao institucija s najboljim poslovanjem u gradu Zagrebu.
2012. došla je nova politika koja se klela da neće smjenjivati one koji su dobro i uspješno radili. Ja sam završila u dokumentaciji
Za osam godina, to jest za dva njezina mandata, imala je 34 milijuna kuna vlastitoga prihoda. A zna se da proračunskim novcem nije moguće “isfinancirati” takav program.
Među izložbama priraslima srcu ravnateljice Kusin bila je upravo izložba o Dalmatinskoj zagori – na sva četiri kata, što znači da je, kako kaže, cijela kuća bila posvećena omalovažavanom području, jer to pokazuje odnos prema Vlajima, a zapravo kulturološki jako važnom prostoru.
O tome su svjedočili materijali s izložbe. Među najvećim je pothvatima bila i izložba najvećih majstora njemačkog ekspresionizma, koja je dogovarana sa 34 institucije, a jednaku je pažnju privukla i “Suvremena sakralna umjetnost”.
– No onda je došla nova politika – kaže Vesna – s kojom stručna moć pada nesuvislim potezom politike, i to one koja se klela da neće smjenjivati one koji su dobro i uspješno radili. Tako se jednim potezom moć surva u pepeo. Bilo je to 2012. Kažu odjednom da si ti sada za arhiviranje i šutnu te u dokumentaciju.
>>Posao je pokrenula 's nula kuna', a danas je stroga šefica koja pogrešku oprašta samo jednom
>>Imala sam najbolju prijateljicu koja me izmanipulirala, krala, i – nestala
Zašto je nisu pitali o cenzuri Matoševih stihova?