neobična vjenčanja

Viktor je sa svoje prve svadbe bježao 18 sati, a na drugoj je nosio - haljinu

Foto: Viktor Lazić
Viktor je sa svoje prve svadbe bježao 18 sati, a na drugoj je nosio - haljinu
13.01.2024.
u 21:01
'Kada sam upitao mogu li upoznati mladu i mladoženju, rekli su mi da sam ja mladoženja…'
Pogledaj originalni članak

Prvi je puta sa svoga vjenčanja u Indoneziji pobjegao 2007. godine, ali druga mu je Indonežanka ipak bila suđena. Beograđanin Viktor Lazić je za Zadovoljnu.rs otkrio svoju nevjerojatnu ljubavnu priču – od 18-satnog bježanja sa svadbe do vjenčanja u haljini 2022. s Itom. Inače, Viktor je poznati putopisaca koji je prošao gotovo cijeli svijet, a na jednoj od njegovih avantura dogodila mu se filmska situacija. Jedva je izvukao živu glavu od nametnute svadbe na Sumatri.

'To se dogodilo 2007. godine u plemenu Batak. To je narod nekadašnjih ljudoždera. U tom plemenu boravio sam nekoliko tjedana i udvarao se jednoj ljepotici. Navečer je bilo okupljeno cijelo selo na nekoj vrsti zabave, a poglavica me je upitao sviđa li mi se djevojka. To je napravio pred svima, a meni se učinilo nekulturnim reći da mi se ne sviđa, mislio sam da bi ih to uvrijedilo i moglo značiti da je smatram ružnom. Sutradan sam zatekao veliku feštu i obradovao se: rekli su mi da je u toku vjenčanje, a to znači da ću imati prilike vidjeti njihove običaje i narodne nošnje', objašnjava.

VEZANI ČLANCI:

Nije u tom trenutku ni slutio što ga čeka. 'Kada sam upitao mogu li upoznati mladu i mladoženju, rekli su mi da sam ja mladoženja…', dodaje. Tada je krenula akcija bježanja od 18 sati, preko kratera vulkana. 'Uz pomoć jednog prijatelja junački sam sa mog vjenčanja pobjegao. Otići iz tog bespuća nije nimalo jednostavno, putovao sam 18 sati i promijenio nekoliko prijevoznih sredstava. Put je vodio preko kratera jednog vulkana, a vozač autobusa me je utješio riječima da u toj zemlji postoji 'samo 126 aktivnih vulkana', prisjeća se Viktor.

Iscrpljen i bolestan, sa temperaturom oko 40 stupnjeva, stigao je u pleme, u kojem inače vlada matrijarhat. 'Tamo su me odveli kod vrača koji me je, kao što to čine vračevi u raznim dijelovima svijeta, propisno istukao. Logika je da sam se razbolio zato što je u mene ušao neki zli duh i, ako me dobro istuče, tom duhu će u mom tijelu biti neugodno i on će ga napustiti, a ja ću ozdraviti. Ne znam što mi je pomoglo: njegove batine, narodni lijekovi koje mi je dao ili europski lijekovi koje sam također uzeo, tek poslije nekoliko dana mi je bilo bolje', ispričao je za Zadovoljnu.rs.

Foto: Viktor Lazić

Tokom bolesti nije mnogo razmišljao, osim što je u jednom trenutku shvatio da je toliko bolestan da ga takvog sigurno ne bi pustili u avion i da će se teško vratiti kući. 'Da sam ostao tamo, život mi sigurno ne bi bio loš: tu žive orangutani, priroda je izdašna i život je lijep. Ponekad žalim što sam tako otišao i brinem se za tu djevojku, koja mora da je mojim bijegom bila osramoćena', priznaje.

Ipak, to nije bio kraj njegovim neobičnim vjenčanjima. 'Itu sam upoznao 2009. godine kada sam se spuštao sa jednog vulkana. Ona je bila u knjižnici u području okruženom s tri vulkana. Direktor knjižnice bio je moj prijatelj koji mi je mnogo pomogao kada su me na prethodnom putovanju opljačkali. Otišao sam da ga posjetim i pogledam knjižnicu, a zatekao Itu… ', rekao je.

VEZANI ČLANCI: 

'Tad je njoj bilo 16 godina, a meni 24. Razmijenili smo kontakte, ona mi je napisala divno pismo dobrodošlice u Indoneziju i rastali smo se kao poznanici, nikakve privlačnosti nije bilo. Povremeno smo bili u kontaktu, ali se nismo vidjeli sve do 2017. godine, kad je buknula ljubav…', prisjeća se Viktor.

Vrlo zanimljivo je i kako je Viktor zaprosio Itu. To se odvilo u njegovom Muzeju knjiga i putovanja na Banjici, kvartu u Beogradu, gdje je napravio izložbu knjiga. 'Mnoga od tih izdanja veća su od jednog metra i teška po 15-20 kilograma. Ita je niskog rasta, kao i većina Indonežana, pa je među džinovskim knjigama izgledala kao Alisa u zemlji čuda. Tako sam je zaprosio', dodaje.

Foto: Viktor Lazić

Odlučili su se vjenčati u Indoneziji ju tamošnjoj nacionalnoj odjeći. 'Ja sam obukao tradicionalnu haljinu za kojom je bio postavljen tradicionalni bodež kris. Za te bodeže Indonežani vjeruju da su živi i da mogu svojim duhom ubiti i ako nekog ne dodirnu. Ali, sam ja insistirao da se obred obavi po pravoslavnom običaju, tako da je vjenčanje održano u pravoslavnoj crkvi u Jakarti'.

Viktor za kraj ispričao i zašto je od svih žena svijeta koje je upoznao odabrao baš Itu. 'Ita je oličenje smirenosti i strpljenja. Ona je izuzetno jaka žena koja jačinu pokazuje na neposredan, ali uvijek nježan način. Nikada ne diže glas, a svađa je za nju nešto nepojmljivo. A ipak uvijek pokazuje jasnu čvrstinu svojih stavova, želja i namjera i od njih ne odstupa. Uz to je veoma tradicionalna, ali širokih shvaćanja i puna razumijevanja za moja putovanja i ekscentričnosti – pruža mi slobodu koju bih sa malo kojom ženom imao. Što bih više mogao poželjeti od životnog suputnika?', kaže.

Snimka svadbe: 'Svekrva je došla u vjenčanici, trebala sam tada shvatiti da slijedi i razvod'

 

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.