Ako u Istri želite doživjeti nešto posebno, vrijedi kušati vina Momjanštine. Idealan položaj brežuljaka okrenutih na jugozapad, prema suncu, preduvjet je i tajna proizvodnje dobrih vina ovog kraja, na mjestu gdje se ljube crvena i siva zemlja, što vinima daje posebno bogatstvo. Istarska malvazija, muškat, teran, merlot, cabernet sauvignon tipične su sorte čudesnih boja i mirisa. Momjanski muškat ipak je nešto posebno. To je sorta bijelog grožđa koje raste na ograničenom prostoru, na tlu bogatom laporom, na nadmorskoj visini od 200 do 350 metra. Vinska priča obitelji Markežić postavila je svoj kamen temeljac još daleke 1891. s momjanskim muškatom. Od tada pa do danas vrijedne i strpljive ruke slažu vinsku priču nadahnutu željom da se odlikuje svojom iskrenošću i posebnošću. Oblikovali su vlastiti i prepoznatljivi stil kroz brend Kabola.
Vinogradi su smješteni na brežuljku pod nazivom Štancija i u okolici vinarije u Kanedolo kod Momjana. Bez dobrog grožđa nema velikih vina. To znači da priprema dobrog vina započinje već u vinogradu pa obitelj Markežić veliku pažnju posvećuje upravo lozi, pazeći na svaki detalj i obrađujući po ekološkim principima. Vinarija Kabola prva je certificirana vinarija u Istri te prva koja je dobila europski EU EKO (BIO) znak, koji se nalazi na svim vinima iz berbe 2013. – malvazija istarska, rosa, muškat momjanski. Posebnost vinarije Kabola svakako su crna, ali i bijela vina odležala u hrastovim bačvama te malvazija macerirana u amforama. Njihovo grožđe kraćim i duljim maceracijama u hrastovim bačvama i amforama dobiva posebnost i tako nastaju etikete malvazija istarska, malvazija Unica, malvazija Amfora, muškat momjanski, pjenušac RE, teran, merlot, cabernet sauvignon. Vino iz amfora kruna je njihova truda.
– Tu nas je priroda i zemlja najviše podarila tako da je istarska malvazija dobila jednu novu dimenziju, kaže Marino Mrkežić za čiju je obitelj proizvodnja vina više od posla.
a kaj mi koristi sva ta reklama, kad ne mogu do toga. obicna ist. malvazija i teran nisu mi neka posebna vina, cabernet ok, ali onaj od konavlja je bolji puniji. u hr. su najbolja bijela vina od podunavlja, tj. iloka. zasto ta bolja, aromaticna suha vina ne mogu kupiti vani, e to je vec nagradno pitanje. u austriji od interspara pa do specijaliziranih ducana mozete nabaviti vina iz cijelog svijeta (zapravo ne cijelog, vec bivseg commenwealtha), pa tako nigdje hr. vina. tko je kriv tome?