Vis: Ne trebate li ludi provod – čarobno

– Gospođo, ne putujem u Anconu nego na Vis! Kakvih 848 kuna!? – pitam ženu na šalteru Jadrolinije potajno se nadajući da se zbog vrućine zabunila.

– Povratna za mali auto i jednog putnika... stoji toliko – kaže i blago pocrveni u licu kao da joj je neugodno.

– Koliko je samo za mene? Ostavio bih auto na parkiralištu u Splitu – razmatram alternativu.

– 108 kuna, a parkiranje vam je po danu 120 kuna... – odgovara.

Šveđani na Fortici

Dva sata i dvadeset minuta, koliko treba trajektu “Petar Hektorović“ da stigne do Visa, razmišljao sam koliki bi bili putni troškovi neke obitelji, recimo, iz Zagreba. Vrlo brzo sam prešao cifru od 2000 kuna pa mi je postalo jasno zašto mnogi ljetuju u Primorju.

Stigavši na Vis, prvo što sam ugledao bio je natpis “Vinogradarsko-vinarska zadruga“. Sentimentalan sam pa uvijek kad vidim natpis zadruga, a pogotovo ovakva, poželim popiti čašu dobrog vina. Iako mi je književnik Renato Baretić savjetovao da odem do konobe Pojoda (dio Visa znan kao Kut) i pojedem slanutak na buzaru, ipak sam odlučio otići u novootvoreni bar i konobu Lola na preporuku Iće, viškog svjetioničara kojega sam nedavno upoznao. Tamo sam naručio čašu dobrog viškog vina i slušao strance za susjednim stolom kako vrše ekspertizu na vinu. Odjek argentinskih bobica, zatim odjek ovog i onog... ne razumijem, vino je ili dobro ili loše. Nakon Lole sjeo sam u caffe bar Bejbi (postoje dva, jedan u Luci i jedan u Kutu) i naručio pivo pa, stručnjak za pivo kao što je Ribafish (barem po stažu), ocijenio ponudu. Pola litre stoji 16 kuna, što je prosjek ljetne ponude na Jadranu. Ispio sam pola krigle naiskap i zaključio: na prvi odjek utažuje žeđ, na drugi sam osjetio okus armiranog betona, a na treći, kad je pivo stiglo duboko u grlo, odjek čežnje za drugim betonom. Odmah sam to zapisao na salvetu i uputio se u hotel Tamaris, koji me svojom starom gradnjom i debelim zidinama podsjetio na hotele na Brijunima. Ima onaj retroštih koji me vratio u vrijeme kad smo mahali zastavicama i išli na radne akcije diljem tadašnje Lijepe Naše. I cijena od oko 300 kuna za noćenje s doručkom je prihvatljiva. Savjet, kavu nemojte piti za doručkom, već u njihovu kafiću s jedne strane ili službenom restoranu s druge. Oko ponoći sam htio izaći u disko, ali ga nema. Bio je jedan, ali je zatvoren. Samo kafići rade poslije ponoći. Mnogi mladi bauljaju Visom i pijuckaju na klupicama odlično domaće vino koje su kupili na jednom od obiteljskih štandova ili u kućnim prodavaonicama. Kakav potencijal, a neiskorišten. Postoji disko u Komiži, ali je prijevoz upitan. Sve se svodi na taksi koji će vas za 200 kuna voziti na drugu stranu otoka i nazad, za razliku od 50 kuna, koliko će vam uzeti autobus koji vozi samo kad trajekt pristane u Visu. Unajmiti bicikl po 75 kn na dan isplati se samo ako se ne mislite micati iz Visa. Brdo između Visa i Komiže velik je zalogaj čak i za Lancea Armstronga. Možda Šveđani, koji su dobili koncesiju na staru Forticu nedaleko od gradske plaže i tamo napravili mjesto za partijanje, spase stvar.

Ujutro sam krenuo prema Kutu. Ima tu odličnih konoba i restorana kao što su Kantun, Pojoda, Val i Vatrica, o Kaliopi s vrtom punim palmi da i ne govorim. Ako se iz Kuta uputite dalje prema Češkoj vili, stići ćete do Grandovca i meni najljepše plaže u Visu. Velika je prednost Visa upravo u tome što nije turistički prenapučen. Gosti su Talijani, Skandinavci i Česi, iako ni ostali ne zaostaju. Jedna stvar o češkim gostima.

Ništa kontra Čeha

Treba imati na umu da su upravo Česi između dva svjetska rata napravili brojna odmarališta na našoj obali. Onda su bili iza željezne zavjese i proizvodili loše škode. Danas više nisu to Česi koji u supermarketu kupuju krumpire, već gosti koji voze kvalitetne aute i jedu po restoranima. Ja ih cijenim kao i naši ugostitelji. Prvome koji mi kaže nešto protiv Čeha nategnut ću uši!

Vis je čarobno mjesto, rekao bih za kraj. Nadam se da će se zabavni život popraviti, da će u Vis dolaziti svi koji cijene tako topli štih malih uličica, dobro vino, svježu ribu u jednoj od dvije ribarnice i atmosferu zbog koje ću se vratiti!