Vjenčići, velovi, svilene cipele, sitne torbice, pjenušavi til, svila, fina čipka, sve bijelo...
Tako danas najčešće opisujemo mladenku, djevojku koja s veseljem ulazi u bračnu zajednicu ne mareći da njezin imidž zapravo govori sto jezika: i modni, i običajni, i kulturološki, i sociološki, i antropološki, i povijesni.
Djela hrvatskih kreatora
Na sve njih podsjetit će izložba koja se u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt otvara 21. veljače. Pod nazivom “U dobru i zlu. Vjenčana odjeća od 1865. do danas” kustosica i voditeljica Zbirke tekstila u MUO Andrea Klobučar izložbu je počela intrigantnim razdobljem kad mladenke odbacuju svoju svečanu odjeću i prihvaćaju stil kraljice Viktorije koja se mimo očekivanja 1840. za princa Alberta udala u bijeloj haljini. Otada bijelo postaje zakon, a vjenčana odjeća za mladenku postaje – vjenčanicom. Nama bliža povijest donosi još jednu promjenu: Drugi svjetski rat pa socijalističko uređenje koje je nakratko uzdrmalo modu u kojoj mladenku u bijelom obavija oblak tila.
Arhiva MUO
– Najstarija haljina na izložbi potječe iz 1865. iz fundusa MUO, a bila je vlasništvo obitelji Matei iz Prčnja u Boki Kotorskoj. Riječ je o suknji i haljetku boje bjelokosti, a posljednja dolazi iz kolekcije vjenčanica Hippy Garden Đurđice Vorkapić, koju je lani predstavila u Umjetničkom paviljonu. Ima “organsku priču”, jedno joj je rame otvoreno, a na drugome se granaju latice cvijeća, zbog čega se i zove “Vila cvijeća”. Puderaste je boje... – kaže kustosica Klobučar. Cilj joj je, kaže, dati povijesni presjek vjenčanih odijela na ovim prostorima. Eksponate su za izložbu posudili iz Muzeja grada Zagreba i od privatnih osoba.
Neki su kreatori dali muzeju svoje vjenčanice, a neki su ih samo posudili za izložbu, pa ćemo uz rad Đ. Vorkapić vidjeti i vjenčanice koje su dizajnirali Matija Vuica ili duo Boudoire. Vjenčanice su darovali Igor Galaš, eNVy room i Twinsi. Haljinu je dala i Vesna Sposa, a iskazale su se i kustosičine kolegice od kojih se, vidjet ćemo u MUO, jedna udala u vjenčanici Borisa Pavlina, a druga, kustosica MGZ Maja Arčabić, u dizajnu Tea Perića.
Uz šezdesetak haljina samo je osam muških odijela, na što ne treba trošiti riječi.
Jedno odijelo dolazi iz davne 1906. godine kad se gradonačelnik Osijeka Vjekoslav Hengl ženio svojom Matildom, a to je vrijeme kad gotovo i nema razlike u modi između običnog odijela i vjenčanoga, kad vjenčana moda slijedi dnevnu modu, jer se često obred odvijao u prijepodnevnim satima. Matildina odjeća važan je dio fundusa MUO i dokaz luksuznog i bogatog društvenog života Osijeka.
Arhiva MUO
Haljine iz Trsta i Graza
U međuraću žene nose svjetlucavu odjeću punu takozvanih titranki, to jest šljokica. Strpljivo šivanih na finu svilu. U socijalizmu se isprva ne diže pompa, parovi se vjenčaju u matičnim uredima, pa Žuži Jelinek 1961. opominje žene da za tu priliku ipak trebaju odjeću bolju od one u kojoj idu na posao.
Popularni su kostimići, a kad su počela dupla vjenčanja, u matičnom uredu i u crkvi, šiju se dvije vrste odjeće – ona modna i klasična vjenčana. Sedamdesete su posve liberalne, vjenčanice se kupuju u Trstu i u Austriji, a 80-ih u domaćim buticima, kod Gumzeja i Katarine Balogh, u čijoj se haljini udala zamjenica ravnatelja MUO Vesna Ledić.
>>Dizajnerica Sandra Haddad predstavila čarobnu kolekciju vjenčanica
Deplasirano,dragi.