Poželite li kupiti sok, primjerice od naranče, doista je teško odlučiti se jer su trgovačke police prepune bočica i tetrapaka sa slikom tog voća. Međutim, rijetko na pakiranju piše izrijekom voćni sok od naranče, nego samo “naranča” ili “naranča 100%”. No “naranča” piše i na proizvodima koji nisu 100% voćni sok.
Voćni, a bez voća
Branka Levaj sa zagrebačkog Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta kaže kako se prema odgovarajućoj zakonskoj regulativi samo proizvodi sa stopostotnim voćnim udjelom smiju nazivati voćnim sokom, a različita bezalkoholna pića pogrešno se nazivaju sokovima. – Ima pića s voćnim okusima koja se proizvode od vode, šećera (ili umjetnih sladila), kiseline (npr. limunske), arome i bojila u kojima su dopušteni i konzervansi. No ti se proizvodi nikako ne smiju nazivati voćnim sokovima – objašnjava profesorica Levaj.
Uvjerili smo kako na etiketama napitaka od naranči obično piše osvježavajuće piće naranča ili naranča bez konzervansa, što znači da je riječ o osvježavajućem bezalkoholnom piću od voćne baze naranče. Može pisati i naranča nektar, 100% orange juice, mirinda s okusom naranče, sky orange, sunset naranča itd., ovisno o proizvođaču, a slično je i sa sirupima iz čijih se deklaracija može iščitati kako imaju samo 1,2% koncentrata soka od naranče ili pak na njima piše kako je riječ o sirupu s okusom naranče sa saharinom, konzervansima i umjetnim sladilima, bojilom, prirodnom aromom naranče i zgušnjivačem. Na jednoj polici pronašli smo i bocu sirupa sa slikom soka u čaši. Riječ je o sirupu proizvedenom od biljnih ekstrakata naranče (0,6%), sa šećerima i sladilima, saharinom i zgušnjivačima E 414.
Marijan Katalenić iz HZJZ-a tumači kako su stopostotnim voćnim sokovima bliska kategorija nektari koji sadrže između 25 i 50% udjela voća. Nektarima se, za razliku od voćnih sokova, može dodavati šećer (fruktoza, glukoza ili saharoza), regulatori kiselosti poput limunske kiseline i slično. I voćni sokovi i nektari mogu se raditi od koncentriranog voćnog soka, a ostale kategorije čine bezalkoholna pića s manjim udjelom voća.
Koncentrat je zakon
– Sve nabrojeno smije imati sliku voća na ambalaži i kroz tu se poruku potrošač može dovesti u zabludu da bezalkoholna pića s manjim udjelom voća smatra vrednijim jer imaju sliku voća – tumači Katalenić. Dodaje kako je ambalaža voćnih sokova, nektara i ostalih bezalkoholnih napitaka jako slična jer samo osvježavajuća bezalkoholna pića bez ikakvog udjela voća ne smiju imati sliku voća na ambalaži.
Koncentrirani voćni sok prema Katalenićevim je riječima sok kojem je radi transporta djelomično uklonjena voda te se mora razrijediti pri rekonstrukciji u tvornici. Voćnom se soku dehidriranjem uklanja i aroma pa je dopušteno bez označavanja na ambalaži vratiti tu aromu u nanovo stvoreni, recimo 100% voćni sok. No je li tome tako? Čim se nešto dorađuje, moguće su neželjene intervencije. Nakon rehidracije u tvornici, može se dogoditi da na policu trgovine dolazi 80-postotni sok, s obzirom na to da će mu proizvođač vratiti aromu (okus i miris) izdvojenu kod koncentriranja voćnog soka, a dodavanjem fruktozno glukoznog sirupa (sličnih šećera iz voća) “namjestiti” i slatkoću. Ako je to točno, proizvođač tada dobije ekstra litru na pet litara voćnog soka, tvrdi Katalenić, ističući kako je intervencija u kvalitetu nektara još veća. Na tržištu su, gotovo u pravilu, stopostotni sokovi od naranče napravljeni od koncentrata, tvrdi on. Ako se potrošač pita kolika je zarada na takvom soku koji se u trgovini prodaje za oko 12 kuna, može napraviti pokus – iscijediti litru soka od naranača koje je kupio i usporediti cijenu.