Više od 8000 sadnica, od ukrasnog bilja do voća, uključujući i aktualni "božićni program", kako se nazivaju razne vrste crnogorice što ih ljudi ukrašavaju u svojim domovima za blagdane, godišnje uzgoji Marinko Bašić, po struci agronom, u rasadnicima na periferiji Vinkovaca te u Apševcima u općini Nijemci. Ondje smo potražili i savjete o tome koje drvce i zašto odabrati. A ima ih doista za svačiji ukus – i za one koji preferiraju raskošne krošnje i za one kojima je najvažnije da iglice ne otpadaju...
Voćna zamjena
Prije umirovljenja i nakon 28 godina provedenih u Ini, odnosno deset u agronomiji, Bašić se počeo baviti prodajom sadnica, ali ubrzo je, 2000., prešao na uzgoj. Kada je u Domovinskom ratu s obitelji morao napustiti dom u Apševcima, skrasio se u Vinkovcima i počeo sadnice uzgajati u dvorištu kuće.
– Prvi sadni materijal nabavio sam u Austriji i kod domaćih proizvođača. Bio sam jako zadovoljan pa sam postupno širio površine i kupio zemlju istočno od Vinkovaca, gdje imam 10.000 biljaka. Sada i sam proizvodim sadni materijal. Počeo sam s ukrasnim biljem i cvijećem, a sada ovdje kod Vinkovaca uzgajam uglavnom crnogoricu i voćke jer kada smreke i borove izvadim za prodaju, zemljište koristim za uzgoj voća. U Apševcima uzgajam marelice, orahe i nešto crnogorice iz "božićnog programa" – ističe.
Božićna drvca plasira na tržnici, ali dosta ih proda i "na kućnom pragu" jer ljudi, kaže, znaju za rasadnike i sami dolaze odabrati smreku, jelu ili bor koji im najviše odgovara.
– Imam dosta vrsta i svatko može naći ono što voli ili kako je zamislio da bi ukrasno drvce u njegovu domu trebalo izgledati. Ljudi kupuju običnu ili srebrnu smreku, kavkasku jelu koja je meni među najdražima, Pančićevu omoriku, koja je jako lijepa, kao i kolorado jela, duglazija, siva igličasta smreka, koja se u našem kraju slabo traži jer je ljudi ne poznaju, ali je izuzetno atraktivna. Cijene su od 60 kuna po metru pa do 200 ili 280 kuna s busenom, ovisno o tome koliko se dugo mora uzgajati jer ona koja raste šest ili deset godina skuplja je od onih koje za kraće vrijeme narastu dovoljno za vađenje ili rezanje i prodaju, a važno je i jesu li rjeđe u našem kraju – govori Bašić, koji je i član Udruženja rasadničara Hrvatske, dok s unukom koji se također zove Marinko pokazuje razne vrste drvaca na svom imanju.
Borba za tržište
Ističe da se u posljednje vrijeme osjeća da je potražnja smanjena pa je svaki kraj godine, kada je špica sezone zbog božićnih blagdana, borba za tržište. Svojim kombijem odvozi jele u Vukovar, Ilok, Županju i svugdje gdje misli da će ih prodati.
– Prije 3-4 godine država nam je davala poticaj od kune po sadnici, ali toga više nema. Valjda su procijenili da nas ne trebaju poticati. Osobno mi ne smeta ako se prodaju smreke i borovi iz uvoza, zbog čega mnogi prigovaraju, ali žao mi je kad vidim da je potrošačka moć našeg čovjeka sve slabija, pa i manje kupuje naše sadnice. No mislim da će se uvijek slaviti Božić pa će uvijek biti potrebno i ovakvog ukrasnog drveća – kaže Bašić.
Za uzgoj sadnica, domeće, treba puno truda, ali je i rezultat vidljiv.
– Ova zemlja oko Vinkovaca bogom je dana i treba je samo dobro pripremiti i umjereno gnojiti. Sadnice valja saditi na određen razmak, navodnjavati prema potrebi, a najbolje su one od 20 do 50 centimetara visine. Za prodaju su pak najbolje one od 8 do 10 godina starosti iako se prodaju pojedine vrste i od šest. Ova je godina bila dosta kišna pa navodnjavanje gotovo i nije bilo potrebno – ističe Marinko Bašić dodajući kako ga rad u rasadniku odmara, a najteži mu je posao oko prodaje pa to prepušta drugim ukućanima. U zadnje vrijeme godišnje proda od 300 do 500 drvaca pa se nada da će tako biti i sada.
>> Za ledeni park na Tomislavcu postavili drvce i uređuju klizalište