Sedmogodišnji Matej već dvije godine živi samo s mamom. Oca viđa tek povremeno, puno manje nego što bi volio i zavidi prijateljima koji poslije škole s tatom odlaze u park igrati nogomet, voziti bicikl. S propašću braka nije se pomirila ni majka. Gorčinu ne može sakriti, pa bivšeg muža u razgovoru s prijateljicama časti nelijepim izrazima. S Matejem, pak, tu temu ne otvara. Šutljivi dječak sa svojom tugom nosi se sam, a učiteljice su i prije nego su pozvale upomoć školsku psihologinju shvatile: Matej pati, nesretan je zbog oca i zato je tako grub prema okolini, a povremeno i vrlo agresivan prema djeci u razredu.
Za psihologe slučaj je posve jasan. Svađe i obiteljski rat nisu okončani ni rastavom, a svi raniji obrasci nastavljaju se iako roditelji više ne žive pod istim krovom. U Matejevom slučaju, konkretno, majka je i dalje fizički i psihički preopterećena, otac i emocionalno i fizički nedostupan, a on - nesretan.
U slijepoj ulici
- Tipičan primjer lošeg razvoda. Nažalost, većina parova ne shvaća da bi razvod trebao biti kraj i onome oko čega su se svađali i o čemu nisu mogli postići dogovor. Radi toga su se i razišli i vrijeme je, stoga, da odnos uđe u novu fazu. Parovi bez djece ne moraju se u životu više nikad sresti, ali za parove s djecom koji se razvode to je zbog dječje dobrobiti nužnost - upozorava psihologinja Ljubica Uvodić-Vranić, koja je tom problemu posvetila i knjigu Avantura osobne promjene 3 - Priručnik za rastavljene roditelje koji vole svoju djecu.
A kad brak uđe u slijepu ulicu, važno je odluku o tome djetetu priopćiti dogovorno, zajednički. Spoznaja da se mama i tata rastaju djetetu je užasno teška, a na odraslima je odgovornost da maksimalno olakšaju prvo taj trenutak, a onda i tjedne, mjesece i godine koje dolaze.
- Ne bi bilo fer tu tešku zadaću svaliti na samo jednog roditelja, ali od toga je još važnije da će zajednički razgovor u kojem će se obznaniti što se sprema biti puno bolji za povrijeđeno dijete.
Ono će pred sobom imati oba roditelja, odmah će čuti što jedan i drugi o tome misle. Neće ostati prostora da dijete mozga i iscrpljuje se raznim scenarijima što o razvodu kaže roditelj koji nije prisutan razgovoru. Nakon što se djetetu kaže što se događa, iduća rečenica svakako mora biti da ono ni na koji način nije krivo za razvod. Djeca su, naime, sklona preuzeti neku iracionalnu krivicu na svoja pleća, a to je pogubno za njihovo samopouzdanje - veli Lj. Uvodić-Vranić.
Foto: Thinkstock
Neugodni razgovori
U tom neugodnom i teškom razgvovoru o novom životu, u kojem mama i tata neće živjeti zajedno, svakako se mora reći i da se rastaje samo njih dvoje. Roditelji moraju reći i ponavljati djetetu da ga i dalje vole jednako, da razvod ne utječe na tu činjenicu i da oni oboje, zauvijek ostaju njegovi mama i tata.
- Šutnja nije dobra, djeci se mora objasniti što se događa. Samo o dječjoj dobi ovisi kojim ćemo se riječima koristiti. Malom djetetu možemo reći da će mama ili tata ubuduće spavati u drugom stanu, a većoj djeci stvari trebamo nazvati pravim imenovom, razvod. Od djece se ionako malo toga može sakriti - kaže naša sugovornica.
Već i bebe u kolijevci razumiju kad se nešto ružno događa i povišeni ih tonovi uznemire ili rasplaču. Dvogodišnjak, trogodišnjak će, pak, itekako ‘zapamtiti’ svađe i neprijateljstvo. Na odraslima je tako ne samo sadašnjost nego i budućnost njihove djece. Ako razvedeni par ne počne surađivati, nego nastavi s neprijateljstvo miz bračnih dana, svom podmlatku, u najmanju ruku, odašilje poruku da sretni i skladni odnosi nisu mogući.
Inače, djeca razvednih roditelja često su agresivnija i depresivnija od vršnjaka iz stabilnih obitelji. I to bez obzira na spol, s tim da reakcije dječaka poput Mateja znaju biti izraženije nego djevojčica. Također, sasvim mala djeca i predškolci često burnije reagiraju na razvod od starijih zbog svoje posvemašnje bespomoćnosti.
Foto: Thinkstock
- Svaki se treći brak razvodi i ovo je veliki problem. Neki roditelji, na svu sreću, itekako shvaćaju da je za djecu bolje da kvalitetno provode vrijeme i s drugim roditeljem. Za one kojima to ne uspijeva i gdje oba roditelja nakon razvoda nemaju normalne odnose s djecom, obično se može reći da su nakon nesretnog braka i nesretno rastavljeni - kaže autorica jedne od knjiga koja može pomoći da se krah obiteljskog života lakše prebrodi.
Kraj braka za društvo više nije tabu ni na koji način, ali malim je ljudima uvijek podjednako težak. Zanimljivo je kad se te teme, kao što je to učinila Dubravka Pađen Farkaš u svojoj slikovnici ‘Djevojčica i ptica’, prihvate i pisci za najmlađe. “Mama i tata više nisu zajedno. Moj svijet postao je siv”, počinje bez pojednostavljivanja i prenemaganja priča koja, kako i priliči, ipak ima sretan kraj.
>>Ovo je 10 najčešćih razloga zbog kojih se parovi odlučuju na – razvod braka