Za mlade je ljeto doba opuštanja, razbibrige, noćnog gledanja filmova i serija, izlazaka i putovanja... Ljeto je vrijeme kad se brige obično ostave sa strane i tinejdžeri uglavnom razmišljaju o tome kako će se što bolje provesti. I u tome nema ničega lošega. Pitanje je samo kako se mi odrasli u tome snalazimo i kako odrediti granice između njihovih želja i naših strahova, posebno kad su u pitanju djeca. Trebamo li im mi osmisliti slobodno vrijeme ljeti ili im možemo dopustiti da sami odluče što će raditi i kamo će ići? Takva razmišljanja muče mnoge roditelje.
– U svakom slučaju roditelji su tu da potaknu u svoje djece interes za određenim aktivnostima, da prepoznaju njihove potencijale i sklonosti i da ih na taj način usmjere. Roditelj je tu kao podrška, savjetnik. Najvažnije je da tinejdžer surađuje i da se međusobno možete dogovoriti o svemu. Nije uloga roditelja u tome da samo određuje i naređuje – kaže dr. Iva Stasiow iz Centra za psihološko savjetovanje u Zagrebu. Istodobno dodaje da su samostalna ljetovanja tinejdžera poželjna i da ih možda ne bi trebalo odobravati prema godinama, nego prema zrelosti djeteta. Upravo u tim godinama postoji velika razlika među vršnjacima u odgovornosti, u snalaženju, percipiranju stvari i događaja, a roditelj je taj koji bi trebao najbolje procijeniti je li njegovo dijete zrelo i dovoljno odgovorno za odlazak na ljetovanje sa svojim vršnjacima.
– Biti tinejdžer nije svjesno stanje u koje preko nekog životnog prekidača “upadnemo”. Biti tinejdžer nije ni etapa koju elegantno možemo preskočiti tijekom odrastanja naše djece, ali katkada se ponašamo kao da je to faza koje se s naporom prisjećamo kada se nađemo u srednjim godinama. I kada nas neka sjećanja zbog kojih pocrvenimo, skrivena fotografija ili izraz lica naših zaprepaštenih roditelja podsjete na to doba, tada problijedimo, najčešće od nelagode. Odrastanje naše djece proces je koji je i nama samima vrlo izazovan, a za koji Google ne daje brzi recept. A ako ga i ponudi, počesto ta receptura ne djeluje u našoj kući ili nemamo potrebne sastojke – ističe Sanja Sever Carnevali, pedagoginja u Ugostiteljsko-turističkom učilištu u Zagrebu. – Sve dok je struktura vremena i obiteljskog života definirana tako da u određenoj dobi djeteta i uz podršku institucija iziskuje naš fizički napor, mentalno je svima nama roditeljima ipak lakše. Nismo dezorijentirani, ali samo do trenutka kada se poklope dva uznemiravajuća faktora. A vjerujte mi, oni se uvijek poklope, prije ili poslije. I zvuče prijeteći: Moj tinejdžer želi sam ići na more. I što sada?
– Kod roditelja to rezultira paničnim reakcijama izgovorenima suptilno (ili malo manje suptilno). Uglavnom ih verbaliziramo jednosložno: gdje, s kim, kako, zašto, koliko... A neverbalne su unutarnje panične manifestacije praćene uglavnom negativnim predznakom i prizivanjem najgorih mogućih scenarija, pokupljenih iz svih žanrova kinematografije i literature. Uglavnom horror, eventualno trileri, svakako drame – kaže Sanja Sever Carnevali.
Prikupite informacije
Treba li roditelj pustiti svoje dijete na ljetovanje s prijateljima ili ne treba? Rizik je prisutan, ali isključivost sasvim sigurno nije dobar put za donošenje ispravne odluke. Dosljednost jest. Odgovor je samo vama poznat, a povezan je s objektivnom procjenom mlade osobe čiji ste život pratili dugi niz godina i poznajete je bolje od svih. Uzmite si vremena za razmišljanje i nakon toga razgovarajte s djetetom. Budite dosljedni, a ne impulzivni, jer nakon što donesete odluku morate biti svjesni da ste i vi preuzeli velik dio odgovornosti. Istodobno ćete utjecati i na osjećaj samopouzdanja kod vašeg tinejdžera.
Tijekom razgovora prvo prikupite konkretne informacije povezane s odlaskom na ljetovanje. Ne sumnjajte ni jedan trenutak u svoje dijete, ali osvijestite i njegovu ulogu u odluci koju ćete zajednički donijeti. Obitelj je tim, ne čine ga zaraćeni protivnici u čijem nadmetanju pobjeđuje izdržljiviji.
– Prihvatite činjenicu da samostalan odlazak na ljetovanje ne mijenja vašu važnost i ulogu koju imate u djetetovu životu. Ono samo nadograđuje prirodnu želju za drukčijim iskustvom. Novim. Izazovnim. Rizičnim. Uzbudljivim. Tako to doživljava tinejdžer, a vama je to vjerojatno malo manje uzbudljivo.
Tinejdžer vas i dalje voli, i dalje vas treba, ali vaša se uloga modificira. Od glavnog junaka promovirani ste u statista. Nije to degradacija nego promjena uloge. Vaša više nije pokroviteljska nego suportivna. Prijelomni trenutak je vezan uz to kako ćete se vi u odnosu na novi scenarij postaviti – objašnjava prof. Sever Carnevali.
Izreći “da” bez razgovora znači biti nezainteresiran. Izreći “ne” poziv je na bitku. Ni jedno ni drugo nije potrebno, nije dobro za obiteljsku dinamiku jer unosi nemir. A to nikome ne treba.
– Kada roditelj procijeni da su osnovni preduvjeti za realizaciju samostalnog ljetovanja ispunjeni, na osnovi realne procjene socijalnih i osobnih kompetencija vašeg tinejdžera, ekonomske procjene, kao i odabira mjesta i društva, recite “da”. To “da” bit će prihvaćeno nabujalom snagom pozitivnih emocija koje, dok su još uzavrele, iskoristite kao svoga saveznika.
Ne prijetite i ne coprajte
Kada bi se sastavljala respektabilna lista upozorenja vjerojatno bi vaš tinejdžer na ljetovanje otišao sljedeće godine. Nemojmo od toga praviti minsko polje, pristupimo ljetovanju kao projektu – s ciljevima i ishodima.
Davanjem povjerenja ohrabrili ste ga. Svojim sudjelovanjem u pripremama pokazujete interes. Pokušajte svoja upozorenja oblikovati u priče. Prepričavajte anegdote s vašeg prvog samostalnog ljetovanja, osobna iskustva, tuđa iskustva... Budite pozitivni, ali ne euforični. Budite veliki čovjek koji je nekada bio tinejdžer. Nađite mjeru ne banalizirajući taj bitan i odvažan korak vašeg djeteta. Nemojte omalovažavati eventualne situacije koje mogu mlade ljude iznenaditi pri takvim iskustvima. Zajednički “odljetujte” s djetetom prije njegova samostalnog ljetovanja i pronađite alternative za sve moguće situacije. I ponudite uvijek sebe kao mogućnost “jocker zovi”. Svi volimo znati da postoji netko kome je stalo do nas i da taj netko neće isključiti mobitel ni po noći. Uvijek treba dati savjet, dojuriti u slučaju potrebe, uplatiti još 100 kuna na karticu za povratak kući.
Bez depresije
Stručnjaci često ističu kako priprema za sve velike stvari u životu počinje od malih nogu. A tako je i s pripremom za prvo samostalno ljetovanje!
– Odgovornost se ne može naučiti tijekom jednog razgovora, to je proces koji se gradi godinama tako da roditelj malo pomalo predaje sve veću odgovornost svome djetetu, a uzročno-posljedično to dijete zaslužuje i sve veću slobodu – ističe dr. Iva Stasiow.
A kada dajemo tu slobodu i dopuštamo prvo samostalno ljetovanje, mi ostajemo sami. Ili nam se barem tako čini. Nije to vrijeme za plakanje jer nas više nitko ne treba nego prilika da se i sami, premda do grla u poslu, malo opustimo. Mame će možda preskočiti spravljanje ponekog ručka ili glačanje rublja. Najgore bi bilo zaogrnuti se plaštem tuge i straha i čekati povratak svoje najdraže ili najdražega. A da bi sve to lakše prebrodili, prije putovanja svakako upoznajte roditelje djece s kojima vaš tinejdžer putuje, razmijenite brojeve mobitela, nađite se na kavi... Pretpostavlja se, naravno, da prijatelje s kojima vaš tinejdžer putuje i vjerojatno se druži tijekom cijele godine već dobro poznajete i znate barem otprilike u kakvom se društvu kreće.
>>Kristina Bradač: Sigurno i ljetne avanture imaju svoju čar