\"Morske orgije?! Mislite valjda na morske orgulje?\", začuđeno mi odgovori simpatični gospodin sa sladoledom u desnoj ruci i zadarskim listom pod lijevom miškom. \"Da, da, morske orgulje,\" potvrdim čudeći se sam sebi na što sve mislim kad mi sunce udari u glavu. Kad smo kod sunca, čuo sam da u Zadru ima i Pozdrav suncu pa sam i za to pitao.
Pogled s vrha tornja
\"Pozdrav suncu i Morske orgulje nalaze se u starom gradu na kutu na kojem se sijeku Istarska obala i Obala kralja Petra Krešimira IV.\", reče gospodin, i doda: \"Tamo gdje stoji najveći trajekt. Onaj za Anconu!\"
Krenem od parkirališta na bedemu staroga grada preko placa do Kalelarge, glavne ulice u starome gradu. Tu presiječem put prvom u nizu od tri tisuće turista i kraj crkve svetog Donata i stotinjak štandova s drangulijama nastavim prema obali. Na tom putu od parkirališta do obale zaključio sam kako je Zadar sigurno bio jako lijep grad prije negoli su ga Talijani redizajnirali u Drugom svjetskom ratu. Poslije ga je naša obnova, socijalističkom arhitekturom, opet redizajnirala popunjavajući rupe od talijanskih granata betonom i drvenim roletama.
Na rivi sretnem, ni manje ni više, Alfreda Hitchcocka. Stoji on tamo dulje vrijeme i divi se zalasku sunca u Zadru. Divi i tvrdi da je to, prema njegovu skromnom mišljenju, najljepši zalazak sunca na svijetu. Malo smo popričali, a onda sam shvatio da me opet tresnula vrućina i da pričam s velikom fotografijom slavnoga redatelja postavljenom uza šetnicu. Kraj fotografije je tekst koji svjedoči o onome što sam vam malo prije ispričao.
Ponovno izlazim iz hlada na sunce i ubrzano razmišljam. Do Morskih je orgi... pardon, orgulja, 400 metara. Na drugu stranu do prelijepog fakulteta već blizu Foše (dijela staroga grada s predivno očuvanim Kopnenim vratima koje su Talijani promašili) 500 je metara. Do prvog je kafića nazad prema Kalelargi 150 metara. Igram na sigurno. Vraćam se u hlad Kalelarge i dahćem. Uistinu je vruće kad jurcaš s fotoaparatom. Dok sjedim kraj crkve svete Stošije, pita me momak želim li se skalama popeti na vrh tornja od kuda se pruža predivan pogled. Ne! Odlučujem se za još jednu limunadu umjesto tog pothvata. Većina turista ipak se penje gore. Jednom sam dao fotoaparat da mi napravi nekoliko fotografija...
Zadar je vrlo ugodno mjesto za ljetni odmor. Kao i u Dubrovniku, i ovdje sam fokusiran na stari grad, iako se većina stvari ne nalazi u tom dijelu nego u okolici. Zato sam se vratio do auta, platio kaznu i odvezao se do turističkih naselja Dražanica, Puntamika sve do Dikla. Na cijelom tom potezu sve je puno kupača. Odlazim u svoj hotel Mediteran i pitam ljubazno osoblje gdje se najbolje okupati. Upućuju me na Puntamiku. Šećem se plažom i fotografiram. Pa naiđem na glumca Dušana Bućana i lijepu mu djevojku Mariju. Neko vrijeme ne prilazim dok se ne uvjerim da i oni nisu fotografije kao stari Alfred Hitchcock. Živi su. Prilazim i pitam kako im se sviđa u Zadru, ljetuju li često tu i koliko ostaju. Kažu mi da nemaju plan, da im se Zadar kao grad jako sviđa i da večeras idu vidjeti Pozdrav suncu i Morske orgulje. I tako sam drugi put napao istu lokaciju, sada u većem sastavu i bez razmišljanja smetam li im ili ne.
Uvališ se u jastuke i...
Morske orgulje napravio je inženjer Nikola Bašić u suautorstvu s Ivicom Stamaćem (zvuk) i Vladimirom Andročecom (hidraulika). Za te orgulje dobili su prvu nagradu u Europi. Riječ je o cijevima različite dužine i širine koje su ugrađene u mol. Kako more valovima puni te cijevi tako se stvara glazbu koja nikad nije ista. Predivan je osjećaj sjediti na tom dijelu, slušati glazbu mora i gledati Alfredovo sunce. Po sličnom načelu, ali svjetlosno, funkcionira Pozdrav suncu u neposrednoj blizini. Strani turisti redom se dive tom čudu i zaista sam ponosan da imamo takvo što na našoj obali. Svima koji su podržali ovaj projekt – kapa dolje i dubok naklon!
Caffe barova i restorana ima u izobilju. S istim društvom otišao smo na večeru u novi restoran u poznatom klubu Arsenal u kojem je program vrlo bogat, od koncerata do raznoraznih tematskih večeri. Preko puta Arsenala je lounge bar Garden, također poznato mjesto u starome gradu. Na lijepoj terasi turist se može uvaliti u jastuke i s visine (nalazi se na bedemu) promatrati brodove koji dolaze i odlaze. Ako mu se neki od tih brodova svidi, uvijek može otići na izlet na jedan od mnogih otoka u blizini koji štite Zadar od otvorena mora – Ugljan, Premuda, Silba, Olib. Uglavnom, u Zadru ima toliko mogućnosti da ih nije moguće sve vidjeti za godišnjeg odmora.
Bogata povijest, sportski i kulturni sadržaji privlače turiste pa se često vraćaju. Neki i samo zato da bi još jednom čuli Morske orgulje i možda, kao ja, opet popričali sa starim Alfredom!
Autor članka je poprilično neinformiran i ne poznaje povijest. Naime, u jednom dijelu članka navodi kako su Zadar Talijani "redizajnirali" u drugom svjetskom ratu. Pretpostavljam da nije mislio doslovno, nego na rušenje grada tijekom rata. U tom slučaju je u krivu, jer jedinu ratnu štetu na objektima tadašnjeg grada prouzročila su bombardiranja britanskih i američkih aviona, koji su osim materijalne štete prouzrokovali i pogibiju više tisuća građana. Toliko o ratnim običajim civiliziranog zapadnog svijeta...