Zadarska sfinga ispunjava sve ljubavne želje

Kamo god da turist krene, ima što vidjeti, kupa se na rivi, na izlet može na Ugljan, Kornate, Velebit, Krku... Ni Plitvice nisu daleko

Gužva. Šušur. Sladoledi, djeca jure. Vidio sam jednog i sa šećernom vatom. Na svakom kantunu netko svira, tu klape, ondje tip s harmonikom, jedan s gitarom, a kod Pet bunara, uz snimljenu zvučnu podlogu, pjeva čak i – operna pjevačica! To još nisam vidio, u gradu, na otvorenom... Na rivi je koncert Harija Rončevića. Lani je u ovo doba bilo tiho, mirno, nedostajalo je glazbe, događanja. A sad treba tražiti miran kutak. Jedan od njih je kafić Kala, pokraj ljekarne Donat. Mir, tišina. Za priču idealno.

– Živimo po receptu – dok ide, dobro je. Zadovoljavamo se malim stvarima, a nema nekog sadržaja – žali se društvo za stolom u kafiću pa dodaje:

– Grad puca po šavovima infrastrukturno, u gradu su sve okrenuli kvantiteti. Tko ima kakav prostor od nekoliko kvadrata, odmah u njega stavi dva kreveta i iznajmljuje. Restorani i kafići niču kao gljive, a centar grada miriše kao velika menza.

– Evo ti primjer, uvozni oslić se peče kao đon od cipele na izletničkim brodovima za Kornate. A domaći oslić, on se raspada na gradelama. I onda ga izbjegavaju – žale se domaći.

Okrećem na vesele teme, uživaju oni u Falkelnsteineru ili na večeri u razvikanom restoranu Niko. Ima ih i koji pohađaju ovdje školu hrvatskog jezika, a u gradu je i kupanje – na svakom koraku. Digneš se, uzmeš ručnik, pa gdje god želiš na rivi – spustiš ga i skočiš u more.

– Da, ali ne baš gdje god želiš. Turisti se žele kupati na Morskim orguljama, gdje nije dopušteno, pa komunalni redari imaju posla preko glave objašnjavati im da to nije plaža.

Zadar, kao grad, osim po Muzeju antičkog stakla, ili nedavno otvorenom Muzeju iluzija, antičkog foruma, gradskih zidina, Pet bunara, nudi i – izletničku akciju.

– Gdje god turist krene iz grada, ima što vidjeti. Evo, na rivi se kupa. Može otići na izlet na Ugljan. Može na Kornate, na Paklenicu, na Krku, na Velebit. Pa ni Plitvička jezera nisu daleko – govore mi.

I krenemo tako u Borgo.

– Radi do dva ujutro, tu je odmah pokraj Narodnog trga – kažu Zadrani.

Noć je u Zadru tek počinjala...

>>Barkajoli, ribari i veš-mašina u mreži ‘ulovljena’ na pučini