Znamo da često ne možemo birati stvari koje nam se događaju u životu, no zato se možemo tješiti time da možemo birati svoje reakcije. Često svoju uspješnost sami prosuđujemo i to uglavnom na temelju negativnih događaja, a zdravo za gotovo uzimamo sve ono što je pozitivno i što nam se događa i češće nego što mislimo. Takva "razmaženost" i nezahvalnost nije put prema ispunjenom i sretnom življenju. O zahvalnosti, nezahvalnosti i pozitivnim stavovima u životu pričala je najpopularnija Makronovina predavačica, Jadranka Boban Pejić.
Na početku predavanja, Jadranka se osvrnula na društvenu razmaženost koja je nažalost sve češća u naše doba. Tako navodi primjere kako postoji veliki broj ljudi koji radije ne izlazi kada pada kiša, pa su zbog toga u stanju čak i pomaknuti neki dogovor. Zatim ima mnogo onih koji izbjegavaju ići na mjesta gdje ne mogu naći parkirališno mjesto što pokazuje koliko su nas prilike u kojima živimo razmazile.
- Danas je mnogo lakše živjeti nego prije, no mnogi će reći kako im je jako teško jer imaju previše obaveza, posla i stresa oko sebe - kaže Jadranka te dodaje da je najbitnije prihvatiti posao koji radimo, a ukoliko imamo sreće da doista uživamo u poslu, doživjet ćemo ono što je jednom prilikom kazao Thomas Alva Edison, izumitelj žarulje s niti, a to je da u svojem životu nije niti jedan jedini dan radio, već se cijelo vrijeme samo zabavljao.
- Dakle, ako sa užitkom radimo ono što volimo, bit će nam dobro. Osim toga uvijek moramo imati na umu da su nam najosnovnije potrebe, kao što su hrana, voda i odjeća lako dostupne i zbog toga zahvalnost ovdje često sklizne - kazala je Boban Pejić.
Već se od malih nogu, tvrdi Jadranka, djecu počinje odgajati na način da budu razmažena i upravo zbog toga stasaju generacije koje nemaju izazova.
- Nove generacije žive poput prinčeva i princeza na tronu i tamo ponekad ostanu i zauvijek, a o zahvalnosti da i ne govorimo - kaže Jadranka.
Zahvalnost je, kako kaže ova popularna predavačica, društveno dogovorena igra, što se se očituje u metodi učenja djeteta da treba zahvaliti za dobivenu igračku ili slatkiš. Osim toga ta društvena zahvalnost nije cijepljena niti navike da uvijek očekujemo nešto zauzvrat.
Nasuprot tome, Jadrankin cilj bio je pričati o istinskoj zahvalnosti bez očekivanja. Ona je, objašnjava Jadranka, takva jer nas sama od sebe hrani i potiče da idemo dalje. -Mi ljudi smo najčešće takvi da stalno imamo fokus na sve ono što ne valja, a ne razmišljamo da bismo trebali biti zahvalni što imamo svjetlo, grijanje i ostale stvari koje su nam pružene na pladnju - kazala je Jadranka. Najveći problem kod ljudi jest negativan stav s kojim se, tvrdi Jadranka, ne može lijepo živjeti.
Osim toga važno je, naglašava Boban Pejić, naučiti prihvaćati svaku stvar koja nam se događa. - Bila ona dobra ili loša, nije bez razloga i na kraju krajeva uvijek je za naše dobro - kaže Pejić te dodaje kako u ljudskoj prirodi postoji stalna želja da sve sretne trenutke želimo zamrznuti, ali važno je biti svjestan da nas, koliko god to neobično zvučalo, bol pokreće naprijed.
I za sam kraj, neka svatko razmisli, barem pred ove božićne dane, o svojoj zahvalnosti. Lagano je živjeti i zavaljivati dok sve dobro teče, rekla bi Jadranka, no tek dok nas zahvati teška situacija počinjemo razmišljati i gledati na koji način promijeniti stvari. I upravo zbog toga bitno, je kaže Jadranka, zahvaljivati i kada nam sve ide od ruke, ali i kada nam se nametne situacija koje nam, na prvi pogled, baš i ne odgovara.
(P.S.)