U samom središtu Slavonskog Broda na predivnom trgu, samo pedesetak metara od rijeke Save, posjetio sam restoran “Savus” koji se nalazi u sklopu hotela pod istim imenom. Moderno uređen restoran s 80 sjedaćih mjesta nalazi se u podrumu hotela, no dojam je sasvim drukčiji jer su zidovi osvijetljeni i ukrašeni fototapetama s motivima grada pa stječete dojam da gledate u stare zgrade na samom Trgu dr. Ante Starčevića.
U razgovoru s vlasnikom Ivanom Bogovićem saznao sam da posjeduju i dva OPG-a pa stoga imaju i dosta svojih domaćih proizvoda, a i prvi su restoran u Slavonskom Brodu koji je vlasnik HACCP-a, certifikata za zdravu pripremu hrane, u što sam se i sam uvjerio. Od hladnog predjela kušao sam njihov domaći kulin, sušenu slavonsku šunku s malo domaćeg kravljeg sira, te tri vrste domaćeg kruha i dvije vrste peciva, crnog i bijelog, koje također pripremaju sami. Osim tih slavonskih specijaliteta još rade lovačku miješanu salatu, domaći ajvar i pečenu papriku. Za razne juhe koje imaju u ponudi koriste odličan Podravkin temeljac u kocki. Na preporuku vlasnika probao sam izvrsnu kremastu juhu od svježih bukovača, a od nekoliko mesnih jela koja imaju u svojoj karti kušao sam “Veselog Slavonca”: svinjski file punjen kulenom i feta sirom s malo kajmaka i pekarskim krumpirom za prilog. Vrlo ukusno. Osim mesnih jela, u ponudi imaju i razne tjestenine i štrukle te četiri vrste riječne ribe – šarana, soma, pastrvu i smuđa, od kojeg sam kušao file na podlozi od bukovača.
Od tridesetak raznih etiketa vina poznatih i priznatih hrvatskih vinara, mogu se pohvaliti, kaže vlasnik, i s 15 vrsta domaćih rakija. Desert je bio posebno iznenađenje – “Bakine palačinke” punjene sirom i zapečene u vrhnju s finim okusom cimeta. Kao što ih je nekada radila moja baka, a danas ih priprema i moja mama. No, to nije sve, prvi put probao sam dva deserta, a štrudl od morkinja (žute bundeve) s preljevom od vanilije i par kapi bučina ulja bio je poseban. Sve pohvale kuharu Damiru Kindratu jer hranu priprema s puno mašte i ljubavi, a za razne slastice, kaže, koristi i Podravkine Dolcela proizvode. Osobno, malo bih proširio ponudu maslinovih ulja i aceta.
Pribor za jelo, tanjuri i čaše također su zadovoljavajuće kvalitete. Osoblje restorana vrlo je ljubazno, no malo bih promijenio “dress code” da bude kao u prekrasnoj kavani koja ima poseban štih, a nalazi se iznad restorana. U “Savusu” će za vas organizirati i poslovne ručkove ili večere te razne domjenke i konferencijske cateringe. Trebate li predah na putovanju ili ste došli upoznati taj dio Lijepe Naše, čekaju vas raskošno i moderno opremljene sobe s pogledom na korzo i rijeku Savu te vlastito parkiralište. Na kraju posjeta “Savusu” pijem odličan espresso i odlazim zadovoljan što je rijeka Sava u svom toku skrenula u grad i ostavila ime “Savus”.