Zašto Hrvati luduju za talijanskim skijalištem Kronplatz?

Croplatz. Mjesto na kojem za Hrvate nema krize. Naručite viski, dobijete punu čašu. Iz zvučnika u kafićima na stazi trešti Tony Cetinski, Jole ili Jasmin Stavros. Domaći na svakom koraku, Talijana ili nekog stranog turista treba potražiti, treba si baš dati truda.

Brunicom, mjestom u podnožju skijališta, voze se skupi porschei zagrebačkih registracija, ali može se vidjeti i kakav stari VW polo iz Osijeka. Naših je sa svih strana, ima Puljana, Osječana, Splićana... Svi su došli s istim ciljem – Skijati se i zabaviti. Pokazati se na otvaranju sezone. Reperi iz Bolesne braće proslavili su Schladming stihom “svi su gore”, no pogriješili su. Svi su na – Kronplatzu. Bili smo i mi, da vidimo zašto je takav magnet.

Napravili smo nekoliko “rundi”, staza je toliko da bi nam trebali dani i dani kako bismo ih sve prošli. Gondole su moderne, nove i brze, sedamdeset tisuća ljudi mogu prevesti u danu, pa čekanja – nema. Skijašima je to važno.

Hrvati uostalom dolaze prije svega zbog rekreacije. Sezona traje od početka prosinca do sredine travnja, a u Europi su poznati po vrhunskoj pripremi staza. Za ručak u restoranu na vrhu Plan de Coronesa (2275 m) u ruke nam guraju meni na hrvatskom. Cijene su od 10 do 20 eura. Ima ćevapa, mediteranskih specijaliteta ili tirolskih palačinki. Kad se Hrvati prepoznaju, pozdrave se. Atmosfera kakve nema ni na obali u ljetnim mjesecima. Zajedništvo.

– Na Kronplatz sam prvi put došao prije 33 godine i uvijek se vraćam. U međuvremenu sam kao učitelj skijanja prošao sva skijališta u Europi, nema toga na kojem nisam bio, od Švedske naovamo. Živio sam godinama u francuskom Val Thoranesu, ali na boljem skijalištu od Kronplatza nisam bio – priča Goran (56) iz Opatije koji ovdje živi. Sreli smo ga slučajno, na kavi na vrhu skijališta. Počelo je s “ima li mjesta za stolom”, popričalo se malo o maglovitu vremenu, a zatim riječ po riječ, pretvorilo se u priču o Kronplatzu iz prve ruke.

– Prednost je pred ostalim skijalištima što ovdje uvijek ima snijega. Talijani ga rade bez obzira na vrijeme, na svakoj su stazi topovi. Lani su temperature bile i minus 29 Celzijevih stupnjeva, što također nije bio problem jer je svaka staza pokrivena grijanim gondolama. Hrvata je ovdje otprilike tri tisuće, a tek ih se očekuje. U tih mjesec dana, koliko naši dolaze, na Kronplatzu zarade gotovo kao i u ostala tri mjeseca sezone. Vole nas – dodaje iskusni poznavatelj ovdašnjih prilika, skijaški instruktor koji na Kronplatzu radi kao gastarbajter te dodaje:

– Težak je kruh, nije svaki dan med, ali isplati se.

Spomenuli smo čašu whiskeyja. Skijanje nije samo spuštanje niz padinu, nego i večernji “Apres Ski” partyji. Tu su Hrvati opet – prvi. Počinje već od 17, a tko izdrži, tulumari do ranog jutra. Često se ponavlja rečenica:

– Kad dođu Hrvati, počinje “tarapana”!

Naručite li, recimo, Jägermeister, platit ćete ga pet eura. Prilično, ali dobit ćete veliku čašu, napunjenu do vrha! Dva decilitra, kao da pijete juice. I onda počinje “borba” s tekućinom, napiti se ovdje možete od dvije čaše.

– S Hrvatima nema problema. Baš nikad. I često ostaju do kraja, kući odlaze posljednji. Rusi odu spavati, odu i Česi i Slovenci, ali Hrvati ne odustaju – hvali nas barmen Giorgio, poznat po “teškoj” ruci kada toči. Top-lokacija je K1. Kronplatz Uno. Drvena kuća u podnožju žičare gdje se luduje do jutra. Većinom mladi, iako se može vidjeti i koja sijeda glava.

Tu će zapjevati, kada stignu, i naši estradnjaci.

– Evo, petak je navečer i ja nemam kamo izaći. Tu sam domaća cura iz Brunica, a gdje god odem, moram slušati hrvatsku glazbu. Ja sam više za njemački rep i za domaće stvari, talijanske. Svaka čast Hrvatima, ali meni se ta glazba ne sviđa. Idem doma – požalila nam se Talijanka Manuela.

Ta je talijanska regija, zove se Alta Adige, vrlo bogata. Stanovnici su željeli postati samostalni, željeli su se odcijepiti od “majke” Italije, postati novi San Marino. Imaju novca, zlatna su koka, no naravno nisu uspjeli. Simbol je ovoga kraja – crveni pijetao.

A dio hrane toj koki daju – Hrvati, koji tu imaju sve što im za skijanje treba.

>>Svaki drugi skijaš iz Hrvatske sprema se na padine u Austriju